Među različitim obrtničkim zanimanjima koja su u prošlosti bila prisutna u svakom većem podravskom naselju bili su i staklari, dakle oni koji se bavili proizvodnjom i obradom stakla za potrebe pojedinih naselja. U odnosu na druge obrtnike u naselju kao što su primjerice kovači ili stolari, njihov je broj bio vrlo mali jer je praktički jedan staklar bio dovoljan za namirivanje potreba stanovnika jednog ili čak više susjednih naselja. Kao i neki drugi obrti i onaj staklarski bio je nasljedni jer su se njime bavile određene obitelji u više generacija. U Đurđevcu je takva obitelj u XVIII. i XIX. stoljeću bila obitelj Lenhard. Ta obitelj svojem zanimanju duguje i obitelji nadimak – Steklarovi.

Lenhardovi su u Đurđevec doselili vjerojatno iz neke od habsburških pokrajina s njemačkog govornog područja. Prvi muški nositelj prezimena Lenhard koji se bavio staklarskim obrtom bio je Josip Lenhard koji je rođen sredinom XVIII. stoljeća, a umro je u Đurđevcu 1826. godine.

Njegov sin Jakob Lenhard (umro u Đurđevcu 1843. godine) također je po zanimanju bio staklar. Jakob je, kao i njegov otac Josip, obnašao i neke dužnosti u đurđevečkom obrtničkom cehu jer su svojim potpisom ovjeravali upise u ceškim knjigama. U njima su upisani u njemačkoj verziji naziva za staklare kao „Glasmeister“, a u matičnim knjigama u latinskom obliku „vitrarius“. Zanimljivo je da je i u Pitomači djelovao obrtnik Ivan Lenhard s kojim su đurđevečki Lenhardi očito bili rodbinski povezani. Nije poznato je li se neki od Jakobovih sinova nastavio baviti staklarstvom i kada je ovaj obrt zamro u obitelji.