Stjepan Jendrašić (rođen 21. XII. 1897.) jedan je od malobrojnih Đurđevčana viših časnika Nezavisne Države Hrvatske. Službovati je počeo još u austrougarskoj vojsci, a potom je bio djelatni časnik vojske Kraljevine Jugoslavije. Godine 1937. postavljen je za vojnog izaslanika Kraljevine Jugoslavije u Pragu u Češkoj. Početkom Drugoga svjetskog rata pristupio je vojsci Nezavisne Države Hrvatske u kojoj je djelovao kao glavnostožerni pukovnik. U početku je vodio centralni ured za iseljavanje i naseljavanje pri uredu maršala Slavka Kvaternika. Godine 1942. bio je zapovjednik II. domobranskog zbornog područja u Banjoj Luci. Od lipnja 1941. do prosinca 1942. predsjedao je Povjerenstvom za preuzimanje ratnog tvoriva, a od siječnja 1943. godine bio je pročelnik Pozadinskog odjela Glavnog stožera. U rujnu 1944. uhićen je zbog umiješanosti u pokušaj puča Lorković-Vokić i zatvoren u Lepoglavi zajedno s ostalim pučistima. Ustaše su ih ubili krajem travnja 1945. godine.