Osim, župnika, učitelja, sudca i liječnika, među uvažene i ugledne ljude u svakome naselju pripadao je i ljekarnik. Još u krajiškog doba, pa i kasnije, liječničke i ljekarničke usluge baš i nisu bile naročito tražene. Ljudi su bili okrenuti narodnoj medicini i liječenju biljnim pripravcima, ali nisu zanemarili ni svoje seoske nadriliječnike i babe gatare. Liječničke, pa tako i ljekarničke usluge isprva su koristili uglavnom članovi obitelji vojnih časnika i službenika te imućnijih i obrazovanijih obitelji.

Prvi ljekarnik za kojeg znamo spominje se 1759. godine. Zvao se Josip Kulay a po svemu sudeći radio je za vojne potrebe. Od 1868. do 1896. godine radila je ljekarna „K sv. Antunu“, koju je vodio Aleksandar Fibić, a od 1884. do 1887. godine ljekarnica „K sv. Jurju“, magistra farmacije Rikarda Polašeka, porijeklom iz Slovačke.

Naslijedio ga je Janko Antolković, a 1890-ih spominje se Tomo Brumec, član ravnateljstva Banke za Podravinu d.d. (osn. 1897.), a kasnije i ravnatelj (1899. – 1900.). Nakon njega 1900. godine došao je Dragutin Tomić.

Također znamo i za Huga Rubellija. Nešto više podataka imamo o ljekarniku Albertu Majnariću. Rođen je u Delnicama 1866. godine. Zna se da je svoju ljekarnu vodio  najkraće od 1921. do 1930. godine, jer mu se u to vrijeme u Đurđevcu rodila kćer  Ada, a od 1928. godine bio je predsjednik Pjevačkog društva Preradović. Sudeći prema priloženim slikama čini se da su tih godina u Đurđevcu djelovale dvije ljekarne; Rubellijeva Narodna ljekarna sv. Antunu (Radićeva ulica 2) i Tomićeva Ljekarna sv. Jurju (Radićeva ulica 9).