Krajiški časnik Ignjat/Ignac (Vatroslav) Čivić pl. Rohrski rođen je u Karlovcu 1802. godine u obitelji krajiškog časnika Ignaca i Franciske Čivić. Plemićki naslov stekli su njegov otac i stric, koji su izvojevali pobjedu u bitci kod mjesta Rohra 1809. godine. Diplomirao je pravo u Zagrebu 1823. godine, a estetiku i pravno-političke znanosti u Grazu 1826. godine. Kao vježbenik službovao je u Zagrebu, a zatim kod Ogulinske, Slunjske i Brodske pukovnije. Najduže je službovao kao činovnik kod viših komandi, ponajviše pri Zemaljskoj generalkomandi u Zagrebu. Istaknuo se u ratu protiv Osmanlija u Bosni (1836.), u obrani hrvatskoga primorja (1839.) i u ratu s Mađarima (1848.-1849.) kao glavni suradnik bana Josipa Jelačića. Kao natporučnik kraće je vrijeme službovao pri Đurđevečkoj pukovniji u Bjelovaru, nakon čega je dodijeljen Ministarstvu rata u Beču gdje je 1850. godine sudjelovao na stvaranju krajiškoga Temeljnog zakona. Nakon toga imenovan je pukovnikom i zapovjednikom 6. krajiške Đurđevečke pukovnije (1852.-1859.).

Njegovom zaslugom popravljena je cesta između Đurđevca i Bjelovara, sagrađena poštanska cesta od Virovitice do Koprivnice (1856.-1859.), te su započeli prvi radovi na isušivanju đurđevečkih močvara kopanjem kanala (1853.-1854.). Prvi kanal kojeg je dao prokopati dobio je po njem ime – Čivičevec. Njegovom naredbom uz sve važnije prometnice zasađena su jablanovi i drugo drveće. Njemu se pripisuje i gradnja zgrade u kojoj je kasnije djelovala kotarska uprava, jer su u željeznoj ogradi stubišta zgrade bili ukovani inicijali I. CH. Po zapovjedniku Stefanu Sassiću dao je izraditi i umnožiti kartu Đurđevečke pukovnije, a Petru Matiću povjerio je prikupljanje materijala za pisanje povijesti pukovnije. Bio je veliki štovatelj Majke Božje Molvarske davši joj podići crkvu u Molvama, dok je đurđevečku župnu crkvu dao obnoviti. Čivić je bio naklonjen Ferdi Rusanu koji je za vrijeme njegova zapovijedanja pukovnijom vodio kazališnu družinu u Virju. Osim toga, u Đurđevcu je ostao zapažen po svojoj čestitosti i pravednosti prema domaćem puku kojem su njegova vrata uvijek bila otvorena. Ujedno je nastojao da se prema graničarima što humanije postupa, s obzirom na krute vojne odredbe. Svoje okružnice graničarima često je znao pisati narodnim (hrvatskim) jezikom, premda je tada njemački bio službeni jezik. Nakon odlaska iz Bjelovara 1859. godine unaprijeđen je u čin general-majora. Umirovljen je u Karlovcu 1862. godine, nakon čega se preselio u Graz. Bio je počasni građanin Zagreba i Karlovca, gdje je osnovao školsku zakladu. Prikupljao je narodne basne i pripovijetke. U Karlovcu je izdao tri zbirke. Jedna od njih je Basne i kratke pripovesti od različitih klasičkih spisateljah… objavljena u Karlovcu 1844. godine, koja se zadržala kao dugogodišnja školska lektira. Njegove basne drže prvom hrvatskom ilustriranom knjigom (grafike Adalberta Laupperta-Peharnika). Odlikovan je od cara Franje Josipa I. Križem za vojne zasluge. General Ignjat Čivić von Rohr umro je u Grazu 29. ožujka 1865. godine i pokopan je na tamošnjem groblju svetog Petra.