Književnik Petar Grgec (1890. – 1962.)

10616257_535241203274313_7160669065557952673_nPetar Grgec, profesor, hrvatski književnik i katolički javni radnik rođen je na Batinskama 15. veljače 1890. godine. Nakon završenih pet razreda osnovne škole u Kalinovcu školovao se u Travniku gdje je završio isusovačku gimnaziju. Na Filozofski fakultet u Zagrebu upisao se 1911., mobiliziran je 1914. godine a studiranje je nastavio nakon povratka s ratišta. Diplomirao je filozofiju i klasičnu filologiju (1928.). Od 1928. do 1941. predavao je na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, a od 1941. do 1945. godine ravnatelj je Državne I. muške (realne) gimnazije u Zagrebu.
Pisanjem se počeo baviti još za gimnazijskih dana. Objavio je zbirke poezije (Novo doba hrvatskog naroda, 1925.; Bijeg u djetinjstvo, 1972.), roman Gospodin Rafo (1927.), eseje, kritike, putopise, ratne uspomene, publicistička djela kršćansko-religiozne i domoljubne orjentacije, te brojne članke u raznim časopisima, almanasima i kalendarima. 10514524_535241443274289_130442923219508962_nPosebno se bavio usmenim pjesništvom (Na izvorima pjesništva, 1940.; Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva, 1944.). Svojim najvrednijim djelom Grgec je smatrao knjigu Na izvorima pjesništva, za koju je dobio i državnu nagradu (1940.). Prevodio je sa slovenskoga, njemačkoga i talijanskoga jezika.
U studenskim danima uređivao je Luč i Hrvatsku prosvjetu, a poslije završetka studija Narodnu politiku, Riječke novine, Narodne novine i Seljačku omladinu. Od 1921. godine član je društva sv. Jeronima, gdje je urednik almanaha Selo i grad i ,,Knjižnice općega znanja”. Od 1934. do 1936. godine bio je predsjednik „Kola hrvatskih književnika“. Bio je organizator i ideolog hrvatskoga katoličkog pokreta. Već u svibnju 1945. uhitila ga je OZNA, a na politički montiranom sudskom procesu osuđen je na sedam godina robije, koju je izdržao u Lepoglavi i Staroj Gradiški. Umro je u Zagrebu 22. kolovoza 1962. godine. Zbog političkih okolnosti njegovo je djelo danas malo poznato u Podravini.

Prvi sonet iz zbirke soneta “Bijeg u djetinjstvo”

Bogatstva sretnog imam dušu punu:
što nekada sam kao dijete bio,
ko skladbu vedru sad sam sakupio
pa čujem svaku svoga bića strunu.

U svijesti živi kuća rođenica:
Na prozorima rumen klinčac cvate,
po slamnatom se krovu vrapci jate,
pod strehom gradi gnijezdo lastavica.

Na udaljenost dalju se il bližu
Po Batinskama druge kuće nižu,
u četiri su skupa razdijeljenje.

Za našom kućom voćke su zelene,
Iz pčelinjaka leti pramen pčela,
Na rubu šume krušna peć je sjela.

10403233_535242066607560_1239097761867081759_n 10479960_535241643274269_3195081331678888051_n 10527701_535242153274218_6125495356211103717_n

Možda će Vam se svidjeti...

Odgovori

Do NOT follow this link or you will be banned from the site!