Picok znači pjetlić, pefčec, i to je izvorna đurđevečka riječ. Ta je riječ umanjenica isto kao ftičok, cucok, batok, purančok, vidok, ili pak Đurok, Ivok, Štefok i slične. Da nema legende ona bi danas bila zaboravljena. Vrlo se rijetko koristi, osim u ovome kontekstu. Tako smo zapravo svjedoci kako nestaju i izumiru riječi. Nažalost, danas se dobar dio Đurđevčana uopće ne trudi sačuvati tu riječ, pa uporno govore riječ picek, koja ne spada u đurđevečki govor. To nam je na sramotu, ali nije čudo jer se mi rado kitimo tuđim perjem, a svoje zapostavljamo. Već niz godina na Picokijadi se održava priredba prije zvana Picoki po picekima, i taj smo naziv uporno ponavljali a da nitko nije primijetio piceka kao uljeza. Mi toga piceka stalno mučimo od novinskih članaka, internetskih stranica, knjiga, slikovnica, turističkih brošura, pa do scenarija legende. Po toj logici morali bi se zvati Piceki, a ne Picoki. Nažalost, ovu grešku, mnogi su jednostavno ponavljali i prepisivali od prethodnika. No, trun u oku najbolje vide oni drugi. Tako je Mato Sudeta učitelj i novinar, brat učitelja i pisca Đure Sudete, lijepo napisao u svojem rukopisu iz 1931. godine da su žene u Đurđevcu piliće dozivale uzvikom pic, pic, picoki!