Tri godine raste pod zemljom a četvrte se rodi da bi živio ovozemaljski život od nekoliko dana. Riječ je o hruštu (Melolontha melolontha L.), kukcu kornjašu kojem svjedočimo ovih dana. Podravci ga nazivaju rožđak, ruščaj, brumbaš i keber. Hrušt glasno bruji u letu i čudno je slušati zvukove koji odjekuju od njegova zalijetanja u stakla, oluke, vrata i slično. Ime rožđak najvjerojatnije dolazi od glagola rožđiti, odnosno jako se i bučno glasati. Ženka hrušta polaže jaja u zemlju, najradije u obradivo tlo. Ličinka se isprva hrani truleži, a kasnije izjeda korijenje. Odrasli kukci izlijeću u travnju čim zatopli (oko 20° C) i hrane se mladim lišćem bjelogorice i voćaka. Za većih najezda hruštevi su znali prouzrokovati i velike štete na stablima. Ribiči ga rado koriste kao mamac za određene ribe. Djeci je pak bilo zadovoljstvo hvatati hrušteve, što i nije bio veliki problem jer su se lako oborili na tlo metlom, na primjer, ili su ih pokupila nakon njihova zalijetanja u kakvu prepreku. Uhvaćeni su im hruštevi često poslužili za igru, pa su na njima znala obavljati razne „eksperimente“.