„Vurmajeri v Đurđevcu“

 

scan0018Seljačkom puku nekad nije bilo potreban sat da bi znali koliko je sati. To im i nije bilo važno. Ravnali su se po soncu ili po otkucajima sata s crkvenog tornja. U prošlom stoljeću, oni koji su radili u polju nedaleko od željezničke pruge, ravnali su se prema vlaku, jer je tadašnja željeznica imala ustaljen vozni red (Evo, baš je poldašni prešel!). Satove, uglavnom džepne,  nosili su gospoda i imućniji trgovci i obrtnici. Dotični imali su i zidne satove u kući, a mogli su ih nabaviti kod mjesnih trgovaca. Stariji se tako sjećaju drvenih zidnih satova s mehanizmom; onih na ruže, ili okruglih. Bolji i skuplji satovi bili su smješteni u drvenom izrezbarenom ormariću. Takvi satovi posjedovali su bate (utege) pomoću koji se navijao satni mehanizam. scan0019Dva utega visjela su na lančićima na donjem dijelu sata i svojom su težinom pokretali mehanizam. Kad su se spustili do kraja pomoću lančića bi se podigli k vrhu. Stoga je u svakom većem selu barem povremeno radio po jedan vurmajer, koji je popravljao i prodavao satove. Povijesni izvori bilježe slijedeće urare u Đurđevcu: Ivan Groberscheg (Pöltschah/Štajerska, 1825. – Đurđevec, 1884.) do 1884. godine, Stefan Skoff (1886.), Valent Abramović (rođen 1862. u Kuželu / Krapinske Toplice) od 1895. do 1902., Ivan Hubalek od 1910. do 1914., te Oskar Šestak 1923. godine. Abramović je svoju radnju držao preko puta Brennerove trgovine.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Fotografije snimio Marijan Slunjski

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 

Možda će Vam se svidjeti...

1 Komentar

  1. Miroslav napisao:

    A Štimac?

Odgovori

Do NOT follow this link or you will be banned from the site!