Žlica, „escajg, beštek“ / pribor za jelo

Pribor za jelo u smislu escajga i bešteka tek je novijeg datuma. Seljački puk nekad je jeo prstima te upotrebljavao drvene žlice i šefle. Svaki je ukućanin tako imao svoju žlicu, a djeca zajedničku. Pojavom industrijske robe u podravskim trgovinama krajem 19. stoljeća dolazi i pribor za jelo kojeg se sjećamo po aluminijskim žlicama i viljuškama, te metalnim noževima. Nešto bolji escajg mogli su si priuštiti samo imućniji. U seljačkoj se kući pribor nalazio f stolnice (ladici stola), stoga posotoji i uzrečica: Kak se ne bi svadili kad se i žlice f stolnice svade! Osim toga, pribor se mogao nalaziti i na raznim zidnim stalcima ili spremnicima uz kuhinjski stol ili peć i tako biti gazdarice pri roke. Jedan lijepi primjerak spremnice za žlice / žličnjaka iz prve polovice 20. stoljeća nalazi se u Gradskom muzeju u Virovitici, a potječe iz Špišić Bukovice (vidi fotografiju). Žlica je poslužila i kod nastanka nekoliko uzrečica: brojiti komu žlice (provjeravati, kontrolirati koga koliko jede), jesti z velikom žlicom (živjeti u izobilju) i koj ima male vusnice te je navek z malom žlicom jel.

http://muzejvirovitica.hr/vijesti/350/

 

Možda će Vam se svidjeti...

Odgovori

Do NOT follow this link or you will be banned from the site!