Poslije Staroga grada – koji je stariji od pet stoljeća i zvonika župne crkve svetog mučenika Jurja podignutog u XVIII. stoljeću – najstarija zgrada u Đurđevcu vjerojatno je zgrada u današnjoj Basaričekovoj ulici na broju 37, nekima poznata kao Beckov vogel.

To je impozantna uglovnica sagrađena u prvoj polovini XIX. stoljeća. Na jednome od kamenih nadvratnika uklesana je1833.  godina i inicijali A. G. što svjedoči o godini gradnje i graditeljima jednog dijela zgrade. Ova je zgrada imala stambenu i poslovnu namjenu tijekom čitavog svojeg postojanja. S okolnim je zgrada činila prepoznatljivu cjelinu koja je predstavljala središte Đurđevca u doba Vojne krajine. Taj se dio Đurđevca tada nazivao Litkovec. Ovdje je u novije vrijeme stanovala obitelj Beck iz koje je potekao znameniti hrvatski povjesničar umjetnosti dr. Božo Beck (1926. – 2000.).

Godine 1868. zgrada je bila u vlasništvu obitelji Gurgula. Tada je uz zgradu bilo i 650 četvornih hvati okućnice. Katastarski planovi svjedoče da se ova zgrada nekada sastojala od više dijelova negoli je danas sačuvano. Pročelje je bilo mnogo duže jer je i s jedne i druge strane današnje zgrade bilo još prostorija. Na desnoj strani pročelja vidljivi su ostaci nadogradnje, a lijeva strana zgrade srušena je prije 15-ak godina. Tom je prilikom preuređeno krovište, obnovljena vanjština preostalog dijela zgrade te obojena žutom i bijelom bojom. No, istodobno je okoliš s lijeve strane zgrade pretvoren u odlagalište građevinskog otpada te je nastala neuredna i neograđena javna površina.

Sustavna nebriga za zgradu (dotrajali crijep i oronulo pročelje) i neiskorištenost većeg dijela poslovnog prostora nagoviještaju da bi uskoro i ova vrijedna zgrada mogla postati žrtva nezajažljive gladi za starinskim ciglom kakva vlada u Đurđevcu. Zašto Đurđevčanima nije stalo do očuvanja i obnove zgrada koje svjedoče o bogatoj krajiškoj povijesti grada Đurđevca?