Zobunđija je rođen  21. ožujka 1863. godine u Bjelovaru od oca Martina (Đurđevec, 1838. – Đurđevec, 1876.) i majke Marije rođene Vinković iz Bjelovara. Postao je učiteljem kao i otac. Ispit za učitelja građanske škole (jezikoslovno-historijska skupina) položio je 1884. godine. Službovao je u Španovici / Pakrac (1884. – 1886.), Virju (1888. – 1897.), a potom u Prezidu, gdje je bio tamošnji povjerenik Matice hrvatske (1898. – 1900.). Osim učiteljskog posla, Zobunđija se aktivno bavio i spisateljskim radom. U Bjelovaru je 1892. godine pokrenuo Pedagogijski glasnik, list za učiteljstvo i prijatelje školstva, koji je izlazio samo godinu dana (12 brojeva). Pisao je putopise i priče, koje je objavljivao u Tjedniku bjelovarsko-križevačkom (1891. – 1893.), njegovu Kalendaru (1893.) i virovskom Podravcu (1895. – 1896.), a pedagoške i novinske članke u Napretku (1886. – 1892., 1900.), Prosvjeti (1895.), Učiteljskom glasniku (1899. – 1900.) i Pedagogijskom glasniku (1892.).

Stručnim pedagoškim predavanjima i raspravama aktivno je djelovao u Učiteljskome društvu podžupanije požeške i pakračke i grada Požege, te istoimenom društvu đurđevačkoga kotara u kojem je bio i član upravnog odbora. Godine 1891. sudjelovao je na Jubilarnoj izložbi u Zagrebu gdje je izložio nacrte školskih vrtova, poljske proizvode i rukopis narodnih pjesama i običaja. U Virju je oženio učiteljicu Ljubicu Šimunčić koja je također radila u školi. Zanimljivo je da je i otac Martin također učiteljevao u Virju (od 1860. ) i Bjelovaru (1861. – 1871.), te u Đurđevcu od 1. listopada 1875. do 12. veljače 1876. godine, kada je umro. Otokar Zobunđija umro je u Zagrebu 29. listopada 1904. godine.