Sjeća li se itko da je u novije vrijeme u Đurđevcu održana plesna škola? Po svemu sudeći nije. U posjedu smo fotografija iz 1930-ih na kojima vidimo polaznike plesne škole u Đurđevcu. Škola se vjerojatno održavala u nekoj od mjesnih dvorana. Polaznici škole bila su đurđevečka gospoda. Seljačka mladež nije polazila plesnu školu. Ona je učila plesati na kućnim zabavama, svadbama i u kolima pred crkvom i na glavnim raskrižjima u mjestu. Glavna plesačka sezona odvijala se od studena do blagdana Pepelnice, dok nije bilo poljskih poslova. Nekad je bio običaj da je momak prilikom prošnje za ples mogao dobiti korpo ako je djevojka ples već prije obećala drugome. No, ona je mogla zaraditi pljusku ako je zaplesala s nekim trećim. Seljačka je mladež tek 1930-ih počela odlaziti na građanske zabave. Tako imamo jedan podatak o plesnoj zabavi u dvorani Fantonijeva kina o kojem je svjedočila jedna pripadnica seljačkog puka, koja je kao djevojka odlazila tamo na ples. Kaže da je tada bio običaj svojevrsnog kupovanja plesajle, i to novcem. Običaj bio je da je bilo koji momak imao pravo rastaviti plesni par kojeg  je odabrao. Nakon toga djevojka je odlazila u kut sale, u takozvani „donji lapac“, u kojem je stajala sve dok ne bi koji momak došao po nju i zamolio je za ples. Mogao je to biti i momak s kojim je dotad  plesala, ili bilo koji drugi, ali je pravo za ples morao platiti određenom svotom novca. Nije bilo riječi o nekoj velikoj svoti. Nažalost, nije se sjećala u koju je svrhu prikupljeni nova utrošen. Na poslijeratnim zabavama, koje su se održavale u Zadružnom domu bilježimo pak običaj da su djevojke na ples dolazile s majkama, koje su sjedile na balkonu i držale kćeri na oku, ali i njihove plesne partnere, ne bi li im na um pale kakve „opasne namjere“, ili da ne bi slučajno sproblavali od kakvog je štofa deklina oprava.