Stare dječje brojilice

Brojilice su kratke dječje pjesme koje se recitiraju u jednom tonu. Lako se pamte, imaju ritam, i melodične su. Svrstavamo ih u usmenu narodnu književnost. Djeca su se njima često služila u svakodnevnoj igri kada je trebalo odabrati tko će započeti kakvu dogovorenu igru; skrivača (tko će žmiriti) i lovača (tko će loviti), na primjer, ili tko će izvršiti kakav poseban zadatak, pokazati štogod, odgovoriti na kakvo pitanje… Odabiranje se vršilo rukom (prstom) obilježavajući redom svakog igrača. Igrač je odabran izgovorenim posljednjim slogom brojilice. Smišljala su ih, mijenjala i prilagođavala sama djeca tijekom igre, što se vidi po neobičnim izmišljenim riječima, te prenosila jedna drugoj. Međutim, promjenom načina života posve su nestale. Srećom, ponešto je ostalo sačuvano marom pojedinih zapisivača.

Jedne od najpoznatijih brojilica su Eci peci pec, ti si mali zec. A ja mala vjeverica, eci peci pec! i Išo medo u dućan, nije reko „Dobar dan“. Hajde medo van, nisi reko „Dobar dan. No, to su štokavske brojilice novijeg datuma, ali zato imamo i pokoju domaću kajkavsku brojilicu. To možemo zahvaliti Đurđevčanu Franji Židovcu, etnomuzikologu i etnografu, koji ih je zapisao u svome rukopisu o narodnim običajima u Đurđevcu. Evo jedne njegove zanimljive brojilice:

Leti vrana gologlava.

Gde si kapo izgubila?

Pod ruškom. Pod kojom?

Pod tri cola debelom.

A ruja pa ruja.

Sokol zleti na tarabe,

tarabe se porušiše.

Turci vrata otvoriše

i kvan di kvan

dobri dečko zide van.

 

Možda će Vam se svidjeti...

Odgovori

Do NOT follow this link or you will be banned from the site!