Riječ je o posjedu židovske obitelji Braun na Đurđevečkim peskima. Braunovi su pijeske kupovali u više navrata, u vrijeme kada ih se moglo kupiti za samo jednu forintu po jutru. Posjed od 153 jutra služio im je u različite svrhe. Jedan dio zauzimale su oranice i vinograd na južnim obroncima od oko tri jutra. Pored vinograda podigli su klijet zidanicu s tri sobe i podrumom, koja im je služila kao izletište. U središtu posjeda nalazilo se gospodarsko dvorište s popratnim zgradama, stajom, svinjcem, skladištem, silosom i bunarom. Između dva rata tu su primali goste i organizirali lov za obiteljske prijatelje.

Odmah nakon Prvoga svjetskog rata, pa do 1930. godine Braunovi su pošumili oko 50 jutara pijesaka crnim borom. Od lovačkoga društva zakupili su lovište te na Pustari otvorili uzgajalište fazana, jedno među prvima u Hrvatskoj. Tradiciju uzgoja fazana nastavila je đurđevečka šumarija nakon Drugoga svjetskog rata. U spomenutom je svinjcu Šandor Braun uzgajao stotinjak tovljenika u sklopu dioničkog društva „Podravina“, koje je osnovao zajedno s kotarskim predstojnikom Milanom pl. Thanhofferom, veleposjednikom Franjom Götzom iz Pitomače i industrijalcem Ljudevitom Ettingerom iz Zagreba.

Nakanili su otvoriti i klaonicom u Koprivnici, ali poduzeće nije zaživjelo iako je dionička glavnica bila dva milijuna kruna. Međutim, zbog neke bolesti svinje su uginule, a krajem 1930-ih u svinjcu su držali pedesetak ovaca. Ustaška je vlast Braunovima oduzela svu imovinu, pa tako i Pustaru, a nakon rata Borisu Braunu, jedinome preživjelom članu obitelji, komunisti su ustupili tek 12 jutara bivšeg posjeda, koje je bio prisiljen prodati da bi platio školovanje. Lovačko društvo “Jedinstvo” njihovu je klijet 1957. godine preuredilo i proširilo u lovački dom. Bivši je posjed sada u vlasništvu Hrvatskih šuma.