Gospodarske prilike na početku XX. stoljeća

Priprema za jesensku sjetvu (fotografija iz zbirke Matije Vogrinčića)

Bjelovarsko-križevačka županija 1910. godine imala je gustoću naseljenosti od 66 stanovnika po kvadratnom kilometru. To je bilo gotovo upola manje u odnosu na najgušće naseljenu Varaždinsku županiju. Ipak, bilo je to nešto više od prosjeka Kraljevine Hrvatske i Slavonije koji je iznosio 62 stanovnika po kvadratnom kilometru. Kotar Đurđevec je sa 88 stanovnika po kvadratnom kilometru bio najnapučeniji u Bjelovarsko-križevačkoj županiji jer je u kotaru Križevci živio 71, a u kotaru Koprivnica 69 stanovnika na kvadratnom kilometru.

U Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji ratarstvo, odnosno proizvodnja žitarica (krušarica) kao osnovnih prehrambenih namirnica, bila je vrlo nerazvijena u usporedbi s nekim drugim dijelovima Austro-Ugarske Monarhije (primjerice Ugarskom), a pogotovo u europskim razmjerima.  Podjela ratarskih površina među poljoprivrednim stanovništvom nije bila ravnomjerna. No, od tri županije sjeverozapadne Hrvatske u Bjelovarsko-križevačkoj županiji u razdoblju od 1908. do 1912. godine proizvodilo se 453 kilograma žitarica po stanovniku što znači da se u toj županiji stanovništvo nije gladovalo ako uzmemo u obzir da je za prehranu potrebno godišnje oko 345 kilograma žitarica po osobi. Istodobno se u Zagrebačkoj i Varaždinskoj županiji proizvodilo za 100 kilograma manje žitarica po osobi. Ondje su mnoge obitelji posjedovale manje od 2 jutra obradive zemlje. U kotaru Đurđevec proizvodila se u gore spomenutom razdoblju tolika količina žitarica da je na jednog ratara dolazilo 433 kilograma, a na jednog žitelja uopće 377 kilograma što možemo smatrati dovoljnom količinom za prehranjivanje stanovništva u tome kotaru. No, manje žitarica po jednome rataru proizvodilo se samo u kotaru Čazma, dok je u drugim kotarima zabilježena veća proizvodnja žitarica.

Ipak, proces preseljavanja seoskog stanovništva u gradove prije Prvog svjetskog rata zahvatio je i Bjelovarsko-križevačku županiju zbog usitnjavanja seljačkih posjeda, nerazvijenosti novčarskog sustava i kreditiranja seljaka te gospodarske krize koja je uzdrmala Monarhiju 1907. godine.

(Prema knjizi: Anušić, Nikola. U sjeni Velikoga rata: Pandemija španjolske gripe 1918.-1919. u sjevernoj Hrvatskoj. Zagreb: Srednja Europa, 2015.)

 

Možda će Vam se svidjeti...

Odgovori

Do NOT follow this link or you will be banned from the site!