„Zdenec“

Snimio Marijan Slunjski

Snimio D. N.

Seljačko je dvorište bilo nezamislivo bez zdenca, bunara, jer je voda služila za pranje, kuhanje i napajanje stoke. Bez vode se nije moglo, pa makar baš dva susjeda koristila zajednički bunar podignut na međi, ili bi više susjeda vuklo vodu iz zajedničkog na ulici. Zdenec se sastojao od bunarske jame, tunic (krunište, ograda iznad otvora bunara), dvoslivnog krovišta i naprave za izvlačenje vode. Tunice su mogle biti drvene od dasaka, ili u novije vrijeme betonske. U sklopu krovišta nalazilo se drveno kolo za izvlačenje vode. Kolo se pokretalo okretanjem drvenog kotača kojim su se uže ili lanac namatali na vodoravno položeno vitlo. Umjesto drvenog kotača Podravci su kasnije često upotrebljavali metalno kolo pohabane sječkare. Uz bunar se obično nalazio drveni ili betonski kopajn (pojilo) postavljen na povišenom postolju, iz kojeg je blago pilo vodu. Voda iz bunara mogla se ručno vaditi s škafom ili z vedricom (kantom) pomoću užeta ili lanca, ili je u škaf usađen dugačak štap kojim se spuštao i vadio iz bunara. U tom slučaju bunar je bez krovišta, samo s drvenim poklopcem. Osim toga, bunar je imao još jednu važnu ulogu – služio je kao hladnjak. Kvarljive namirnice stavljale su se u posude, vezale tanjim užetom i spuštale do iznad vode, ili blago uranjale u vodu, kako bi ostale svježe i za ljetnih vrućih dana. U pojedinim podravskim selima, u Virju na primjer, zdenec je imao ritualnu ulogu u svatovskim običajima, kad je svatovska povorka išla na zdenec na vodo.

Bunare su kopali posebni majstori zdenčari. Za kopanje je služila motičica na kratkome držalu. Iskopana zemlja izvlačila se posudama pomoću kolotura postavljenog na vrhu triju prekriženih gredica iznad bunara. Kopalo se sve do vode, a nakon toga bunar se morao ozidati da se ne zaruši. Prvo se od johinih dasaka (10 cm debele i oko 22,5 cm široke) napravio okvir u obliku osmerokuta, koji je služio kao podloga za zidanje. Okvir se nabijanjem spustio do razine vode i s donje strane učvrstio klinovima nabijenim u zid bunara. Slijedilo je zidanje posebnim opekama bunaricama i vapnom do jednog metra visine. Zatim se zid ostavio da se osuši i očvrsne. Sutradan su se izvadili klinovi i okvir se zajedno sa gotovim zidom polaganim opkopavanjem s donje strane spuštao na dno bunara. Potom bi se nastavilo zidanje prema vrhu, odnosno površini zemlje. Nizinski bunari, ovisno o visini podzemnih voda, davali su vodu već na četvrtom metru, a pojedini bilogorski bunari i na nekoliko desetaka metara dubine.

 

Možda će Vam se svidjeti...

Odgovori

Do NOT follow this link or you will be banned from the site!