Pčelinjak – vulijnak – vulinec

1

Košnice naslagane vu vulincu.

Jeste li znali da je prije pojave šećera pčelinji med bio osnovno sladilo u ljudskog prehrani? Zbog toga su ljudi u daljoj prošlosti obirali divlji med na način da su po šumama tražili prirodna staništa pčela, ugušili roj pčela i uzeli med. Međutim, kasnije su se ljudi dosjetili duplje s medom i rojem pčela prenijeti  k svojim kućama i na taj su način pripitomili ove korisne životinje. Uskoro je svako domaćinstvo imalo pčele u primitivnim košnicama.

5

Veliki pčelinjak dimenzija 5 x 2 metara na dnu imanja Stjepana Radojice na konaku Tolnica 1930-ih godina.

Međutim, razvojem gospodarstva i graditeljskih vještina na obiteljskim se domaćinstvima oblikuju pravi pčelinjaci koji se ovdje nazivaju vulijnakima ili vulincima. Oni su služili sa spremanje pletenih i drvenih košnica koje su se inače postavljale pod strehama kuća i štagljeva na sunčanoj južnoj strani. Zahvaljujući sakupljaču etnografskog blaga Podravine Josipu Turkoviću imamo sačuvan opis starih vulijnaka. To su bile drvene komore građene na način kao i drugi gospodarski objekti pokrivene slamnatim krovom. Vulijnaki su redovito bili smješteni iza gospodarskih zgrada u vrtu ili voćnjaku podalje od kuće i štale kako pčele ne bi ometale ljude i stoku. Osim toga to je trebalo biti sunčano i čisto mjesto. Naime, otvori za pčele na vulincima orijentirani su prema jugu kroz koje su pčele ulazile u poslagane košnice. Takve nastambe za pčele seljaci su izrađivali sami od drvenih stupova i dasaka ili su za taj posao angažirali mjesne tišlare ili cimermane pa su vulijnaki nerijetko bili nacifrani različitim rezbarijama.

4

Odvojeni i prilično veliki pčelinjak na starom zadružnom seljačkom gazdinstvu obitelji Mrculin u Đurđevcu kako je nacrtao arhitekt Marko Vidaković 1939. godine.

Do sredine prošlog stoljeća vulijnaki su bili sastavni dio svakog većeg gospodarstva, kasnije se sele u gorice, a nismo ni sigurni je li gdje ostao koji sačuvani primjerak. Mogli bismo reći da su takvi drveni vulijnaki preteče današnjih kamionskih pčelinjaka. Prema podacima Državnog statističkog ureda u Zagrebu 1938. godine u ovom dijelu Podravine proizvodilo se oko 1 000 kilograma meda što je imalo vrijednost 10 000 dinara. Iste su godine košnice imale vrijednost od 15 000 dinara (usporedbe radi toliko je vrijedila i proizvodnja voća, a vrijednost stoke bila je 12 910 940 dinara).

 

 

Možda će Vam se svidjeti...

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Do NOT follow this link or you will be banned from the site!