Jedna od đurđevečkih ulica zove se Stiska. Ovaj naziv je vrlo star jer se pojavljuje na topografskim kartama od druge polovine XVIII. stoljeća. Bio je to močvaran predio nedaleko đurđevečkog naselja pa je na kartama i katastarskim zapisima imenovan kao „Močvara Stiska“ i/ili „Berek Stiska“. U drugoj polovini XIX. stoljeća ondje su već ucrtane livade i oranice što znači da se narav okoliša na tome dijelu promijenila i to vjerojatno čovjekovim utjecajem.

Naime, Stiska je zapravo vrlo pjeskovito područje gdje je zbog utjecaja vodenog okoliša nastalo plodno tlo koje su iskorištavali ratari i stočari. Tome u prilog govori činjenica da su u središnjem dijelu ostale „zarobljene“ naslage pijeska. Neki vjeruju da odatle potječe i naziv Stiska jer je pijesak često zasipao puteve koji su tuda prolazili i „stiskao“ kotače kola.

U XX. stoljeću na jednom pješčanom brežuljku se nalazilo groblje đurđevečkih Židova koje je bilo ograđeno i imalo je vrijedne nadgrobne spomenike. Nakon Drugoga svjetskog rata na mjestu groblja proširilo se romsko naselje po kojem je Stiska danas poznata u đurđevečkoj Podravini.