Trasa nekadašnje antičke ceste Poetovio – Mursa pružala se na đurđevečkom području uglavnom po sjevernim obroncima Bilogore. Antičkim cestama vjerojatno se prometovalo i u srednjem vijeku, a pogotovo u ovome području jer je nizina tada još uvijek bila sklona poplavama i veći dio godine bila pod vodom. Rimljani su pridavali veliku pozornost gradnji cesta i prometu, stoga današnje ostatke antičkih cesta možemo pripisati njima. Sustavnog istraživanja antičke ceste na đurđevečkom području dosad nije bilo, no ona je vidljiva na pojedinim mjestima pogotovo u proljeće nakon obrade zemlje. Dosad su na više lokacija uočeni ostatci pomoću kojih je otprilike rekonstruirana njezina trasa. Većina pak arheoloških nalaza iz doba antike pronađeno je u njezinoj blizini, a tu se nalazio i veći broj naselja. Naravno da cesta nije građena pravocrtno, već je vjerojatno obilazila prirodne prepreke, no o njima nema nikakvih saznanja. Cestu obilježavaju naslage šljunka pomiješanog sa žutom zemljom (sloj 30-40 cm debljine, širine 3-5 m), kakvog ima na području Bilogore. Idući od istoka prema zapadu cesta se na đurđevečkom području kretala središtem Prugovca, zatim kroz Žeđinu jamu i južnim dijelom šume Velika seča do zaravnjenog dijela brijega (predio Šarampul) sjeverno od Budrovca, potom prema brijegu Staro selo iznad Čepelovca (kota 161, oranice Delki, Mrcinišče, Zvirišče). Dalje se pružala sjeverno od Mičetinca prema koti Leščan (152,8), pa između mičetinskog groblja i kote 156 do kote Careva glavica, sjeverno od Šemovaca. S tog brijega pružala se u pravcu brijega (predio Grmovi) na kojem je danas šemovečko groblje, te južno od Virja do središta Novigrada Podravskog.

Izvor: BEGOVIĆ, Branko. “Prilog poznavanju starih putova i naselja u Podravini”, Podravski zbornik 68, Koprivnica, 1986., 142-151