Hrvatski biskup i vrhovni blagajnik Kraljevine Žigmund Ernušt umro je prije više od 500 godina, ali uspomena na njega u Podravini je još uvijek vrlo živa. Žigmund, odnosno Sigismund, potječe iz obitelji koja je bila bliska vladarima i naklonjena obrazovanju. Iako ne znamo kada se točno rodio, znamo da je studije na sveučilištima u Beči i Ferrari dovršio 1483. godine kada je imenovan pečujskim biskupom. O ovome biskupu i njegovoj obitelji mnogo saznajemo iz dokumenata koji svjedoče o mnogim sporovima oko posjeda u kojima su sudjelovali Ernušti i sam kralj. Žigmund je bio odan kralju Matiji Korvinu pa je nakon njegove smrti 1490. godine kao novog vladara podržao njegovog sina Ivaniša zbog čega je pretrpio mnoge neugodnosti i bio u životnoj opasnosti. Priklonio se ipak kralju Vladislavu II. koji ga je cijenio pa ga je 1494. godine imenovao vrhovnim blagajnikom Kraljevine. U proljeće 1495. godine imao je čast u svojem dvoru ugostiti kralja Vladislava II. Žigmundov brat Ivan i on bili su bogati posjednici. Dobro je spajao svoje svjetovne funkcije s onim Crkvenim. Umro je 1505. godine.

O životu i djelima biskupa Žigmunda Ernušta svjedoči krasni kameni grb koji je postavljen na utvrdi u Đurđevcu. Na njemu je prikazana kula s dvije zvijezde, biskupska mitra i vijenac od voća te uklesana 1488. godina. To svjedoči da je Đurđevec bio u posjedu biskupa Žigmunda i da je gradio barem neke dijelove utvrde. Danas se originalni grb nalazi u depou Hrvatskog povijesnog muzeja u Zagrebu, a na utvrdi u Đurđevcu je tek replika.

Književnik Zdravko Seleš vrlo je vješto oživio sjećanje na biskupa Žigmunda Ernušta u svojem djelu „Elegije Sigismunda Ernušta“. Ukupno 15 elegija svjedoči o biskupovom životu kada je boravio u Đurđevcu i svjedočio prvim osmanskim upadima u Podravinu.