Vinciliri, ili vinculeri po podravski, su bili školovani vinogradari koji su vodili državne vinograde i vinograde veleposjednika i plemića. U vincilirskoj službi radili su i pojedini seljaci obrađujući vinograde bogatijih seljaka. Oni su živjeli u vinogradima sami ili sa svojom obitelji. Bilježe ih crkvene matične knjige u kojima su upisivači navodili goričke brege kao mjesta njihova boravka. Državnim loznjakom odnosno rasadnikom, koji se nalazio na Peskima, od 1892. godine upravljao je vincilir Josip Agreš iz okolice Brežica u Sloveniji (rođen 1849.). Agreš je ujedno bio i državni ornitiološki motritelj, koji je pratio prisutnost i kretanje ptica na đurđevečkom području (1904.). Nakon njegove smrti 13. kolovoza 1907. godine zamijenio ga je Stjepan Piškorić (rođen 1868.). Uz njih su radili i vinciliri Martin Ružman i Alojz Bartol. Ružman je rođen u Donjih Mostima 18. rujna 1872. godine. U Đurđevcu je 1899. godine oženio Đurđevčanku Antoniju Janaček. Nakon ukinuća rasadnika ostao je živjeti u Đurđevcu, gdje je umro 14. lipnja 1949. godine. Bartol službovao je od kraja 1897. pa do svoje smrti 26. ožujka 1906. godine. Tada je bio star 36 godina. Rođen je u Zajezdi 21. lipnja 1866. godine. Također je oženio domaću djevojku, Mariju Kolar. Matične knjige spominju 1892. godine domaće vinculere Đuru Gelenčira na Čepelovečkom bregu, te Nikolu Vlašića iz Sesveta na Mičetinskom bregu (1912.).