Budući da su časne sestre milosrdnice djelovale u Đurđevcu kao učiteljice, ne čudi što se zaredio velik broj podravskih djevojaka, koje su osim svoga poziva bile i vrsne glazbenice, slikarice i znanstvenice. Jedna je od njih i Tarzicija (Marija) Fosić, rođena u Molvama 7. listopada 1895. godine. Djevojačku je školu polazila u samostanu sestara milosrdnica u Zagrebu, gdje je pokazivala veliki interes za muziku i pjevanje. Stupivši u Družbu posvetila se muzičkom studiju, 1920. je položila učiteljski ispit iz klavira u Hrvatskom glazbenom zavodu, 1924. godine diplomirala je solo-pjevanje na pedagoškom odjeljenju Muzičke akademije, a potom položila učiteljski ispit za nastavnicu muzike. Od 1920. godine djeluje kao učiteljica glazbe i pjevanja na ženskoj učiteljskoj školi sestara milosrdnica u Zagrebu. Također je svirala violinu i orgulje. Nakon što je 1945. godine časnim sestrama onemogućen daljnji pedagoški rad u školama, posvetila se vođenju zbora i sviranju u crkvi u Zagrebu, Sarajevu (1947. – 1949.), a potom kraće vrijeme u Molvama, Gradecu, Zlarinu i Osijeku (1951. – 1958.). Njezin skladateljski opus, uz nekoliko instrumentalnih djela, uglavnom se sastoji od vokalnih, pretežno zborskih djela uz orguljsku pratnju. Sačuvane su četiri njezine mise, oko 220 moteta, velik broj liturgijskih popijevaka te prigodnih čestitnih pjesama. Radeći s mladima u Učiteljskoj školi za brojne je prigode za njih skladala samostalne kompozicije, kao i napjeve za razne igrokaze. Bavila se i bilježenjem nabožnih pučkih pjesama. Svoje radove objavljivala je u časopisu Sveta Cecilija. Umrla je u Osijeku 11. studenoga 1958. godine.