Dana 11. srpnja 1710. godine postavljen je temeljni kamen za tada novu župnu crkvu u Đurđevcu. Đurđevečkom župom tada je upravljao župnik Petar Flanjek, prijašnji đurđevečki kapelan. Flanjek je bio dobro upoznat s trošnim stanjem postojeće drvene crkve, pa se odlučio na gradnju nove – prve zidane crkve u Đurđevcu. No, bila je podignuta na močvarnom tlu okruženom barama, točno na istome mjestu gdje i današnja. Takvo tlo i loše vapno, koje se koristilo prilikom gradnje, nisu obećavali veliku stabilnost i trajnost crkve, zaključio je arhiđakon komarnički Grgur Šubarić prilikom pohoda župi 1733. godine. Crkva je bila duga 22,75 m, a 11,34 široka, sa drvenim stropom, popođena hrastovim daskama i pokrita šindrom. Glavni je oltar bio vrlo lijepo stolarsko i kiparsko djelo. Donji dio oltara zauzimala je platnena slika navještenja Blažene Djevice Marije, uz koju su bili kipovi sv. Joakima, sv. Zaharije, sv. Ane i sv. Elizabete. Tu je i svetohranište koje je poput oltara bilo oslikano i urešeno zlatom i srebrom. U prvom katu oltara bijaše platnena slika Presvetog Trojstva s kipovima sv. Ivana Krstitelja, sv. Josipa, sv. Barbare i sv. Katarine. Najviši dio završavao je kipom sv. Jurja, koji podsjeća na svoju zaštitničku prisutnost još iz župe u selu Svetoga Jurja iz 13. stoljeća. Toranj sa dva zvona, ali drveni, stajao je na zapadnoj strani. Novi je podignut nešto kasnije. Za njegovu gradnju dovezeno je 60 kola građevnog materijala i potrošeno oko 130.000 komada opeke. Dovršen je 1774. godine, a svjedočio je rušenju dviju crkava, a pred trećom, sadašnjom, i danas stoji i čvrsto odolijeva vremenu. Jedino se mijenjao i dograđivao gornji dio s kupolom radi usklađivanja sa stilom gradnje pojedine crkve.