Ivan Koren rođen je u Đurđevcu 2. svibnja 1930. godine od oca Petra Korena (1906. – 1994.) i majke Ane Koren rođ. Lovašen (1910. – 1999.). Učiteljsku školu završio je u Križevcima 1949., psihologiju je diplomirao 1966. a doktorirao 1986. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1969.) tezom Uloga osobnih i situacionih determinanti u moderiranju profesionalnih sklonosti pojedinca. Bio je učitelj u Momićima (Metković; 1949. – 1950.), Vrgorcu i Staševici (1949. – 1950.), Martinskoj Vesi (1950. – 1955.; ravnatelj od 1952.), zatim školski ravnatelj u Lekeniku do 1966., a u Sisku do 1989. godine psiholog i voditelj stručne službe za profesionalnu orijentaciju u SIZ-u za zapošljavanje. Od 1981. bio je predavač, a od 1990. do umirovljenja 1995. godine docent na petrinjskom Odsjeku za razrednu nastavu i predškolski odgoj Pedagogijskih znanosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Bavio se izborom zanimanja i interesima mladeži, darovitim učenicima, standardizacijom, razvojem psihologijskih instrumenata, te profesionalnom orijentacijom.

Poznat je po tome što je u Sisku razvio model ispitivanja i identifikacije nadarene mladeži u profesionalnoj orijentaciji, koji se počeo primjenjivati od školske godine 1968./1969. Izlagao je na domaćim i inozemnim skupovima te objavljivao u periodicima i stručnoj literaturi: Revija za psihologiju (1991.), Pedagoški rad (1990.), Napredak (1991.), Psychologia Croatica (1995.), Primijenjena psihologija (1992.), Suvremena psihologija (1998.), Theleme (1991.) i Zavičaj (2009.). Značajnija su mu djela: Eksperimentalni doprinos metodici sistematskog identificiranja nadarene omladine (1971.), Uloga osobnih i situacionih determinanti u moderiranju profesionalnih sklonosti pojedinaca (1986.), Kako prepoznati i identificirati nadarenog učenika (1989.). Dobitnik je nagrade “Ivan Filipović” (1974. godine) i psihologijske nagrade „Ramiro Bujas“ za životno djelo (2003.). Umro je u Sisku 1. veljače 2017. godine.