Ono što je obilježavalo mušku tradicijsku nošnju starih Podravaca su široke gače. Izrađene su od grube konopljine ili lanene tkanine jednostavna kroja. Svaka nogavica napravljena je od dve pole platna, tako da su šavovi s vanjske i unutarnje strane nogavice. Širina nogavica jednaka je cijelom svojom dužinom. Zbog velike količine platna nogavice su vrlo široke, a kad je noga uz nogu sličile su na suknju. Gače sežu do iznad gležnja a u struku se vežu svitnakom, vezicom od ručno pletene domaće pređe uvedene u porub širine oko tri centimetra. Na mjestu gdje se spajaju nogavice nalazi se četvrtasti umetak zvan tur. Većina je muškaraca gače nosila do Velikoga rata a pojedinci i kasnije, kao Vatroslav Škurdija (1868. – 1944.) sve do svoje smrti 1944. godine. Zvali su ih nagačaši. Muškarca v doge gačaj sjeća se Đurđevčan Josip Turković, učitelj, slikar i etnograf iz Virja. Još kao dijete viđao je japico Jadanovoga s Peskov.

Književnik Đuka Tomerlin Picok pisao je pak o Ivanu Caru, koji je kao mladić nosio gače, prije nego je mobiliziran početkom Prvoga svjetskog rata. Cara vidimo na priloženoj fotografiji, a na drugoj pojedine nagačaše članove odbora Vojske Srca Isusova u Đurđevcu. Dotična fotografija vjerojatno je snimljena također prije Prvoga svjetskog rata. Na objema fotografijama zanimljiva je očita kombinacija tradicijske i građanske nošnje – široke gače i kaput. Gače su zapravo pristigle iz mađarske nošnje, i posljednji su tradicionalni odjevni predmet, jer danas znane muške rajtoze i ženske nafaldane suknje i ne možemo smatrati tradicijskom nošnjom, budući da je ona satkana od posve kupovnog tekstila. Što se hlača tiče, prije širokih gaća Đurđevčani su nosili modre hlače od domaćega sukna, koje su bile sastavni dio graničarske vojne odore još od sredine 18. stoljeća.