U Đurđevcu je do Drugoga svjetskog rata djelovalo nekoliko tiskara i knjigovežnica čiji su vlasnici ujedno vodili i knjižare i papirnice. Virovec Peroslav Ljubić (1869. – 1944.), najpoznatiji tiskar u ovome kraju, koji je svoj posao vodio u Virju od 1892., te izdavao novine Podravac, prvi je zabilježeni tiskar u Đurđevcu. Vjerojatno je nastojao razviti posao u Đurđevcu kao kotarskome središtu, ali ovdje nije dugo radio, tek od svibnja 1895. do svibnja 1896. godine, kada se vratio u Virje. Budući da je Virje blizu, Đurđevčani su i nadalje koristili njegove usluge. U mjestu nije bilo tiskare sve do 1914. godine, kada je iz Koprivnice stigao tiskar Milan Neugebauer. Posao je učio u Beču, a radio je u Münchenu, Stuttgartu, Strassburgu i Parizu, odakle se 1892. vratio u Zagreb gdje je radio u tiskarama Granitz i dioničkoj tiskari Maschinmeister. Vlastitu tiskaru pokrenuo je u Koprivnici 1897. godine. U Đurđevcu je vodio posao do 1921., a potom odlazi u Križevce. Još za vrijeme njegova boravka (1920.) novu tiskaru pokrenuo je Miroslav Weiner (rođen u Vukovaru 1887.).

U tiskari je bilo zaposleno šest radnika, a pokretao ju je benzinski motor od 6 KS. On se u Đurđevcu najduže zadržao, sve do početka Drugoga svjetskog rata. Navodno je ubijen u Jasenovcu 1941. godine. Bio je vrlo aktivan u društvenom životu kao režiser amaterskih kazališnih predstava, a bio je i tajnik Hrvatskog Radiše (1932.). Imao je sina Milana i kćer Zlatu (rođena 1920. u Đurđevcu), za koju se također smatra da je stradala u Jasenovcu. Osim Weinera, početkom 1920-ih nakratko je radio i tiskar Filip Lipšić / Lipšitz (rođen 1855. u Bjelovaru), koji je odselio u Bjelovar, gdje je od 1925. do 1935. bio izdavač i glavni urednik lista Nezavisnost. Poznato je da je materijalno pomagao puhački orkestar vatrogasnoga društva u Đurđevcu. Umro je u Izraelu. U njihovim radionicama tiskani su razni obrasci potrebni općinskim i kotarskim vlastima, novine, plakati, razglednice, knjige i drugi tiskani materijali. Vlasnik prve samostalne tiskare, knjižare i papirnice nakon Drugoga svjetskog rata bio je Ivan Kovačić, koju je držao u svojoj kući, ali nakratko, a tiskarsko postrojenje prodano je u Srbiju. Najposlije, od svibnja 1953. godine djeluje podružnica koprivničke tiskare, ali ni ona nije zaživjela.