Pokrivanje kose, odnosno glave udanih žena smatra se praslavenskim običajem. Ono je imalo magijsko značenje da, kosu kao izvor životne snage, treba skrivati od zlih sila. Djevojčice i djevojke nisu pokrivale glavu, osim prilikom obavljanja kakvih poslova kod kuće ili u polju. Podravske žene odavna su glavu pokrivale posebnom kapicom zvanom poculica. Ona je kao dio tradicijskog oglavlja prisutna širom hrvatskih krajeva, te u Bosni i kod mađarskih Hrvata. Đurđevčice su, prema sjećanju živućih, nosile crno poculico. Poculica se sastojala se od prednjeg dijela u obliku izduženog kvadrata koji okružuje čelo, stražnjeg četvrtastog dijela zvanog krpica, i sa svake strane po jedan manji dio nalik na polumjesec, zvan klin. Na donjem dijelu nalazi se široki porubu koji je uvedena svilena traka kojom se poculica steže kako bi u potpunosti prianjala uz glavu. Svaka je imala i podlogu od deblje pamučne tkanine tamnijih boja. Onu od obična platna, obojanu crnom bojom, ili od pamučnog lastina, nosile su radnim danom, a od kupovne i kvalitetnije tkanine (atlas svila) tijekom blagdanskih i svatovskih svečanosti. Svečane poculice bile su ukrašene sitnim vezenim cvjetićima crvene, plave i ljubičaste boje, te metalnim pločicama i staklenim zrncima. Na takvu poculicu stavljale su se ruže, široka (9 cm) crna svilena traka s našivenim cvjetnim uzorkom od svilenog konca. Traka se vezivala u veliku mašnu i uspravno pričvrstila na poculicu s gornje strane. U zadnje vrijeme ruže su nosile žene koje su bile kume (pocnejajle) u svatovima, te mladenka drugog dana svadbe prilikom održavanja običaja po cvrtiju i prve nedjelje nakon vjenčanja kada su održavani prviči. Traka se mogla kupiti i gotova u boljoj trgovini. Starije su žene znale preko same poculice vezati ropca (rubac), pogotovo zimi.