Zanimljiva je biografija Miroslava Singera (rođen u Đurđevcu 21. siječnja 1898.), trgovca, športaša, športskog radnika te amaterskog glumca, režisera i pisca dramskih tekstova. Singer je bio strastveni nogometaš, jedan od prvih u Đurđevcu, te osnivač nogometnog kluba Graničar 1919. godine, njegov prvi blagajnik (1919. – 1920.), zatim tajnik (1921. – 1925.) a na kraju i nogometni sudac. Osim športa bavio se i glumom u amaterskim kazališnim predstavama koje su priređivala razna đurđevečka društva. S tim ciljem pristupio je mjesnom ogranku Seljačke sloge a ubrzo se prihvatio i režiranja predstava. Vodstvo Hrvatske seljačke stranke, u čijem je okrilju djelovala Seljačka sloga, poticalo je svoje članove da sami pišu dramske tekstove s motivima iz vlastitog života. Singer se odazvao pozivu te se okušao i u pisanju igrokaza. Napisao je šest igrokaza: Za volju djeteta, Čizme, Muž moje žene, On je gluh, Jožek na straži i Začarani ormar. Najviše su mu izvođeni igrokazi Za volju djeteta, Jožek na straži i Začarani ormar, koji su 1920-ih bili vrlo popularni i izvodili se širom Hrvatske. Igrokaz Za volju djeteta (igrokaz u tri čina i četiri slike) Singer je objavio 1928. godine u tiskari Miroslava Weinera, vlasnika tiskare, knjižare i papirnice u Đurđevcu.

Sin je kovača  i trgovca Geze Singera, mađarskog Židova koji se doselio u Đurđevec. Miroslav je nestao u vihoru Drugoga svjetskog rata. Zanimljiv je jedan poučan monolog jednoga od glavnih likova u njegovu igrokazu Za volju djeteta: „Nemojmo samo prazniti čaše za brata, Hrvata, nego pomozimo mu, da sagradi kuću, koja je gotovo porušena! Nije dosta kraj pune čaše doviknuti „Živjela Hrvatska“, a iza toga zaboravljamo na nju. Da gospodo, žrtvujte malo manje vremena za čaše, a više za prosvjetu, pa će biti bolje, otvorite nam oči da ne bude uvijek ove silne razlike između sela i grada. Nastojte da se naša gospoda ne otuđuju od nas, kad smo nikli u istoj kolijevci. Takovim radom više ćete više koristiti domovini, nego da sve vino popijete u zdravlje Hrvatske“.