Muha / muja /moha

Fotografije snimio Marijan Slunjski

Premda domaćima smatramo posve druge životinje, ipak i muhu možemo nazvati domaćom. Domaća muha Musca domestica L. bila je neizostavna u svakom seoskom dvorištu, u staji i na gnojištu. Dosadna i nametljiva, stvarala je velike probleme ljudima i stoci. Uoči kakve veće promjene vremena, toliko su znale biti dosadne da su ulijetale u usta i uho, pa čak i „ugristi“. Nemali broj puta znala se zvrteti i utopiti se u tanjuru s hranom prilikom jela. Oni koji nisu bili gadljivi u šali su znali odgovoriti: Nikaj zato, naj skrči noge!. Njihovu brojnost uspješno su rješavale lastavice koje su obitavale u štalama. Ljeti se pak trebalo paziti kod čuvanja hrane da jo muja ne zapluje. Zato se hrana morala spremiti u posude ili pokrivati krpama. U govoru Đurđevčana nalazimo različite vrste i njihove nazive: obična muja, zlatna muja (zlatara), serepika (konjska muha), mesarica (koja odlaže jaja u meso), brnkarica, i druge. U nekim drugim selima nazivaju je muha, kao i na standardu, dok je u Molvama moha. Uz muhu vezane su i razne uzrečice: imati svoje muje (biti svojeglav, nepredvidiv, hirovit), biti dosaden kak muja, kupiti se kak muje na drek (naglo se i brzo oko čega skupljati), leteti kak muja bez glave (smušeno, bezglavo juriti), opasti kak muja f trenc (upasti u neprilike; biti uhvaćen, raskrinkan u kakvom nedopuštenom djelu), terati muje po zraku (biti smušen), živeti kak muja na stene (bezbrižno živjeti, uživati bez briga i obveza), i vrag more jesti muje na silo (u nuždi se sve prihvaća), dok muje grizo kiša bo padala…

 

Možda će Vam se svidjeti...

Odgovori

Do NOT follow this link or you will be banned from the site!