Porod

Nekad je žena znala da je noseća jer se osjećala slabo, nije imala tek za jelo i neje imala pri sebe (menstruaciju). Ostale žene u kući za to su vrijeme pripremale odjeću za dijete, a budući otac pravio je zipku i stalka (hodalicu). Redovno je obavljala sve poslove po kući i u polju, osim onih težih. Bablenica (rodilja) se spremala za porod kad je osjećala slabost i trudove, a nemali broj puta znalo se dogoditi da je rodila u polju ili vinogradu, tako naglo da je jedva dospjela leći (zvarala se je v računu). Kod poroda je bila prisutna primalja koju su pozvali u kuću. Muškarce se prije poroda obično tjeralo iz sobe u kojoj se rodilja nalazila. Žena je rodila u krevetu na čistom vilanu (plahti). Žene su ostale plahte zagrijale na peći i metale rodilji na trbuh da se stopi i lakše rodi. Koja je imala bolne trudove znala je hodati ili se rukama objesiti za tram, da se lekše stepe.

http://mami.hr/cudotvorni-potez-za-smirivanje-uplakane-bebe/

Ako je koja imala težak porod, odmaknuli bi krevet od zida, pa bi u taj prostor izvukli postelko ispod kreveta na koju je legla, da ostali ukućani ne vide kako se muči. Poslije poroda rodilji se pretere čerevo z maščom (utrlja mast na trbuh), potom platnom preveže okolo i stisne da se utopli. Zatim se ispod nje promijenila posteljina da leži na čistome. Isprva se hranila goveckom i mladinskom juvom, poslije joj se pomalo davalo meso, ne bi li ojačala. Čim se dijete rodilo, odrezao mu se popek (pupkovina), primalja bi ga oprala mlakom vodom, zamotala u toplu krpu i stavila na toplo. Ako su ga metnuli na kožuh, vjerovalo se da dijete bude rudasto (kovrčave kose). Rodilja je ležala u krevetu najmanje tri tjedna, pa i više, što je ovisilo o njezinu zdravlju.

U svezi poroda i novorođenčeta poznate su mnoga vjerovanja i predviđanja. Evo nekih. Nosećoj se ženi moralo dati za jelo sve što bi poželjela. U protivnom, znalo se dogoditi da se je dete rodilo z višnami na vuvu, jer su materi dok je bila trudna uskratili jesti višnje. Ako bi se trudna žena čega prestrašila, tada se nije smjela uhvatiti za nijedan dio tijela, jer bi djetetu na istome mjestu narasla znamenka (madež). Nadalje, ako bi u čijoj kući zatekla ukućane pri jelu, morali su joj to jelo ponuditi. Ako se to nije dogodilo, njezino dijete ne bi tu vrstu hrane željelo jelo sve do svoje sedme godine. Njezini bi joj ukućani rekli: Neče jesti jel so to rano dok si bila noseča pred tebom skrili!. Protiv vurokov (uroka) se je djetetu morao oko ruke na zapešću zavezati crleni končec ili se dijete trebalo prenijeti preko vode i tri puta pljunuti u vodu, a nakon rođenja ukućani su morali tri tjedna za redom jesti pšenične kolače i pečene kokoši (jer u to vrijeme vrag hoda s rodiljom).

Možda će Vam se svidjeti...

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Do NOT follow this link or you will be banned from the site!