„Bajs“


Bajs je uz cimbule i jegede bio neizostavan instrument naših narodnih glazbenih ansambala koji su svirali na svatovima i veselicama, a danas također i brojnih tamburaških sastava. To je gudački instrument s tri žice, sličan violončelu, ali se na njem ne gudi nego svira prstima ili posebnom trzalicom. Obzirom na krajeve u kojima se koristi, zovu ga još kontrabas, berda i begeš. Bajsa su, kao i razne tambure, izrađivali posebni majstori. Njega je najteže izgraditi. Za njegovu se izradu upotrebljava razno drvo; „rebrasti“ javor, smreka, divlja trešnja i neke druge voćkarice. Drvo se suši i po deset godina, a pojedino i do dvadeset. Najpoznatiji graditelji bajsov i tambur u našem kraju bili su Tomo, Slavko i Željko Kos iz Pitomače. Mnogi se sjećaju svatovskih povorki koje su štrekale na vjenčanje uz patnju mužikaša, a pogotovo bajsara koji je ispred sebe nosio bajsa. Doduše, nije bio težak, nego nezgrapan. Zato je svaki bajsar morao biti dečko i pol. Također je ostalo u sjećanju njegovo mjesto u kući na svatovima. Nakon svake svirke mužikaši su se odmarali za stolom uz jelo i piće, a bajs naslonjen u kutu sobe. Najpoznatiji bajsar bio je Blaž Lenger (1919. – 2006.), legenda podravske narodne glazbe. Pojedinim Đurđevčanima to je bio i nadimak, kao Česiju, Patačku, Selešu, Šandoru i Štafanovu.

 

 
comment 

KOMENTARI

Komentari

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Podravske širine