U obitelji đurđevečkog krojača Martina Pintara (1848. – 1915.) i njegove supruge Marije Pintar rođ. Barašić rođen je u Đurđevcu 26. svibnja 1884. godine Vilim – Vilko Pintar, a kršten sljedećeg dana. Relativno dobrostojeći i obrazovani roditelji omogućili su svojoj djeci obrazovanje pa je tako Vilimov najstariji brat Dragutin bio kraljevski financijski perovođa u Zagrebu dok je brat Milan (Emil) nastavio očev krojački zanat te kao svestran čovjek i dobar organizator bio je vrlo aktivan u društvenom životu Đurđevca. Vilim Pintar započeo je školovanje u Đurđevcu 1891. godine, a nastavio u Zagrebu u Gornjogradskoj gimnaziji (I. – VI. razred) i Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji (VII. – VIII. razred), a teologiju je studirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Pomoćni biskup mons. dr. Ivan Krapac zaredio ga je 13. ožujka 1910. godine za svećenika Zagrebačke nadbiskupije. Na Uskrsni ponedjeljak prikazao je svoju prvu Svetu misu u župnoj crkvi u Đurđevcu. Prvih devet godina svećeništva djelovao je kao kapelan u Feričancima, Mihovljanima, Svetom Đurđu kod Ludbrega, Podravskoj Moslavini i Požegi. Godine 1919. imenovan je katehetom u pučkoj školi sestara uršulinki u Varaždinu, potom je bio župnik u Kupincu (1922. – 1934.), Rečici (1934. – 1936.) i Draškovcu (1936. – 1939.). Nakon toga započeo je službovanje u Župi sv. Augustina u Velikoj. Ondje ga je 21. ožujka 1943. godine zatekla iznenadna smrt kada je poginuo u bombardiranju Velike tijekom Drugog svjetskog rata.