Ljudske žrtve rkt. župe u Kloštru Podravskome tijekom Velikoga rata

Opće je poznato da su jedne od najvećih ratnih žrtava Hrvati podnijeli tijekom Prvoga svjetskog rata. Dosadašnji historiografski radovi o samome ratu bili su malobrojni, a pogotovo oni koji se odnose na poimenične žrtve određenog naselja. Tek nakon 2014. godine, odnosno početka obilježavanje 100. obljetnice Velikoga rata počelo se učestalije istraživati i pisati o ovoj temi. Tako je provedeno istraživanje i utvrđivanje broja žrtava rkt. župe u Kloštru Podravskome, premda su isprva, s obzirom na protek vremena i vjerovanje u nedostatak popisa, očekivanja bila skromna. No, pokazalo se suprotno od toga. Nakon obavljenog posla utvrđeno je 156 žrtava župljana poimence.

Đuru Kralja (1881.) iz Kloštra rat je zaobišao kao jednog od malobrojnih vojnih obveznika proglašenih nesposobnima; prvi slijeva (Fotografija iz zbirke Mirka Jelušića iz Kloštra Podravskog)

Ljudstvo kloštarske župe ostalo je bez 101 vojnika stradalog na bojištima i umrlog u bolnicama, a u neizravne žrtve rata ubrojeno je i 50 umrlih od španjolske gripe koja se raširila zbog ratnih uvjeta, te petero poginulih tijekom pljačkaškog pohoda zelenokaderaša.

Demografski gubitci župe prouzrokovani ratom kudikamo su veći ako se uzme u obzir i osamdesetak mladih župljana koji su u godinama koje su prethodile ratu u potrazi za poslom iselili u Sjedinjene Američke Države. Prema popisu stanovništva iz 1910. godine Klošter je imao 1.892 stanovnika, Prugovec 1.122, Dinjevec 784, a Budančevica 601 stanovnika. U odnosu na spomenute brojke Kloštar je u ratu izgubio 69 stanovnika (3,6%), Prugovec 33 (2,9%), Dinjevec 33 (4,2%) i Budančevica 21 stanovnika (3,5%). Prvi poslijeratni popis stanovništva 1921. godine donosi slijedeće podatke: Klošter 1.862 stanovnika, Prugovec 1.110, Dinjevec 702 i Budančevica 648 stanovnika. Sva su naselja zabilježila demografski pad, osim Budančevice, no njezin je rast vjerojatno rezultat doseljavanja. Od ukupnog broja stradalih vojnika, srpsko je bojište uzelo njih 29, Galicija i Bukovina 40, a talijansko bojište 13 vojnika. O 17 vojnika ne zna se na kojem su bojištu stradali. Tu je opravdano ubrojen i jedan civil koji je nesretno poginuo od eksplozije u tvornici streljiva u Beču. Na bojištu je poginulo 40 vojnika, 25 ih je umrlo u  bolnicama, u zarobljeništvu sedmorica, kod kuće na dopustu i liječenju šestorica, jedan je vojnik umro od kljenuti srca na putu s bojišnice kući, a drugi je na povratku iz zarobljeništva pao pod vlak. Za 20 vojnika nema podataka. Prema starosnoj dobi vojnike možemo podijeliti u nekoliko skupina. Do 20 godina starosti stradala su šestorica, 48 ih je stradalo u dobnoj skupini od 20-30 godina, 26 vojnika pripada skupini od 30-40 godina starosti, a šestorica su bila starija od 40 godina. Jedan je vojnik bio star čak 48 godina, a za njih 14 nije navedena godina starosti. Ovi podatci daju pak naslutiti da je vjerojatno skoro dvije trećine stradalih vojnika bilo oženjeno. Treba znati da, unatoč detaljnijem istraživanju, broj žrtava nije konačan.

Izvor: MIHOLEK, Vladimir. Poginuli i umrli vojnici u Velikome ratu s područja rkt. župe u Kloštru Podravskome, Podravina, vol. XVII, br. 33, Koprivnica 2018., 141-169

https://hrcak.srce.hr/file/300736

Možda će Vam se svidjeti...

2 komentara

  1. Mario napisao:

    Pozdrav, link ne radi, točni link bio bi: https://hrcak.srce.hr/file/300736

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Do NOT follow this link or you will be banned from the site!