Poznato je da su Podravci u zaprežna kola uprezali ne samo konje, nego i krave. To se odnosilo samo na siromašnije obitelji koje si konje nisu mogle priuštiti, a i količina grunta im je bila mala pa su ga uspijevali obraditi i na kravaj. Kravska kola skoro se po ničem nisu razlikovala od konjskih osim po rudu. Rud na kravljim kolima nije se sastojao od jednog dijela kao na konjskima, nego iz dva dijela. Kraći dio bio je usađen f perečnico a dulji na nj pričvršćen okovom tako da se mogao pomicati po visini. Kravlja vuča nije zasnovana na štrangama nego na jarmu pričvršćenom pri prednjem dijelu ruda. Jarem se sastojao od dvije vodoravne prečke, od kojih je gornja tako izrađena da kravi nesmetano nasjedne na vrat. Međusobno su ih po sredini spajaju dvije uspravne letve zvane plečnice. Vanjski otvor jarma z lodicom (drveni ili metalni) se je zatvarao i učvršćivao da ga krava ne može omaknuti s vrata. Jarem za jednu kravu zove se jarmič. Na osnovu toga vukle su kola jarmom nataknutim na vrat. Upregnute krave kretale su se sporo i mogle su voziti puno manje od konja. Sve što je bilo potrebno vozile su na kratkaj kolaj, a v doga kola uprezane su samo kad se vozilo sijeno ili snoplje žita. Uprezala se i jedna krava, ali nešto rjeđe, uglavnom ako joj je suprežnica bila visoko bređa ili se upravo otelila. Uglavnom, s kravama su obavljani svi radovi kao i s konjima, samo manje i sporije.