Hrvatski narodni preporod bio je uspješan pokret zahvaljujući mnogobrojnim svećenima koji su preporodne ideje širili u mjestima u kojima su djelovali izvan glavnoga hrvatskog grada. Jedan od takvih svećenika bio je Adam Žuvić koji je ostavio značajan trag u povijesti Podravine. Osim što ga se može smatrati pristašom hrvatskog narodnog preporoda imao je neobično zanimanje kojim se bavio uz svoju redovnu svećeničku službu.

Adam Žuvić rođen je 24. prosinca 1780. godine u Belcu u Hrvatskom zagorju. Obiteljskim porijeklom vezan je za hrvatske plemićke obitelji Galjuf i Rauch. Gimnazijsko obrazovanje Žuvić je stekao u Uagrebu gdje završio i studij teologije. Zaređen je za svećenika 1803. godine i prvih godina svećeništva službovao je u kancelariji zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca. Tada je vjerojatno jako dobro upoznao biskup način razmišljanja u smislu potrebe za provedbom hrvatskog narodnoga preporoda.

Puna tri desetljeća Adam Žuvić bio je župnik u Koprivničkom Ivancu i to od 1806. do 1836. godine. Ondje je izgradio župni dvor koji je sada predmet rasprava o obnovi koja mu je nužno potrebna i zahvaljujući kojoj bi ovo kasnobarokno zdanje moglo dobiti primjerenu funkciju. Nažalost, ništa ne garantira da to vrijedno zdanje neće biti srušeno.

Nakon dugogodišnje službe u Koprivničkom Ivancu, Adam Žuvić je postao župnikom u župi sv. Nikole u Koprivnici 1836. godine. Kako je Koprivnica bila gradsko središte, tako je Adam Žuvić ondje uspio proširite preporodne ideje. Naime, djelovao je u Koprivnici upravo u jeku preporoda te je 1846. godine ondje osnovao čitaonicu (preteča knjižnice) kojoj je bio i prvi predsjednik. Valjalo bi potražiti još tragova njegovog djelovanja u gradu Koprivnici u preporodno doba, pogotovo u njegovim pisanim djelima koja su ostala u rukopisu. Treba istaknuti da je župnik Adam Žuvić zaslužan za otvaranje današnjeg gradskog groblja kod Svetog Duha pa bi mu ondje trebalo postaviti dostojan spomenik.

Posebno je zanimljivo što je Adam Žuvić bio samouki graditelj orgulja. Svoje umijeće izgradnje orgulja iskazao je uglavnom u župama u kojima je djelovao. Tako je izgradio orgulje u Koprivničkom Ivancu i Koprivnici, ali i u susjednom Đelekovcu 1832. godine te Rasinji, Koprivničkim Bregima i Biškupcu. Osim toga, već 1820-ih godina izgradio je orgulje u Posavskim Bregima, Lupoglavu i Dragancu. Njegovu graditeljsku baštinu tek treba istražiti i vrednovati. Prema dostupnim povijesnim izvorima, Žuvić je bio vičan stolarskim radovima i mehanici, a orgulje je izrađivao u vlastitoj radionici uz pomoć jednog stolara. Vjerojatno je posjedovao vlastiti alat koji je u to vrijeme bio potreban za izgradnju orgulja.

Ostaje za otkriti gdje je Adam Žuvić stekao znanja potrebna za izgradnju orgulja i kako je uz sve svoje službene svećeničke dužnosti dospio baviti se ovim vrlo zahtjevnim poslom. Poznato nam je iz povijesnih izvora da mu je za postavljanje orgulja u Đelekovcu 1832. godine bilo potrebno gotovo puna tri mjeseca. Župnik Žuvić vjerojatno je i vrlo dobro svirao na orguljama te je možemo pretpostaviti da je imao i glazbenu naobrazbu. Župnik Adam Žuvić umro je u župnoj crkvi u Koprivnici u 84. godini života 6. rujna 1863. godine, a sljedećega dana pokopan je na gradskom groblju. Osim župničke službe do kraja života bio je počasni čazmanski kanonik te podarhiđakon koprivničkog kotara.

O životu i djelu župnika i orguljara Adama Žuvića do sada pisali Janko Barlè, Franjo Brdarić, Ladislav Šaban, Dragutin Feletar, Hrvoje Petrić i Natalija Imbrišak.

Nikola Cik, 2026.