Povjesničar i diplomirani teolog Stjepan Pantelić u svojem istraživačkom i publicističkom radu bavio se temama iz najstarije povijesti Hrvata i njihovim slavenskim porijeklom.

Stjepan Pantelić rođen je 14. kolovoza 1942. godine u Koriji kamo je njegova obitelj, odnosno roditelji Ivan i Terezija Pantelić, doselila iz Podravine. Osnovnu naobrazbu stekao je u rodnoj Koriji i u Virovitici, a u Zagrebu je završio Franjevačku klasičnu gimnaziju 1962. godine. Studij filozofije i bogoslovije započeo je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a nastavio nakon vojne službe u JNA 1966. godine gdje je diplomirao teologiju na Sveučilištu „Johannes Gutenberg“ u Mainzu 1970. godine. Tada nije prestao sa svojim stručnim i znanstvenim usavršavanjem te je studirao slavistiku i pravo. Istodobno je radio u socijalnim ustanovama te kao docent za hrvatski i njemački jezik. Radio je na uspostavi prijateljskih odnosa između gradova Mainza i Zagreba.

Već za vrijeme studija u Njemačkoj počeo se baviti proučavanjem crkvene povijesti, a nakon toga se posvetio temama iz srednjovjekovne hrvatske povijesti istražujući etnogenezu Hrvata i tragove prisutnosti Hrvata i Slavena na području današnje Njemačke, odnosno uz rijeke Labu i Sale, a na temelju zapisa o prisutnosti Hrvata u Franačkoj i Saskoj u srednjem vijeku. Pobijao je iransku teoriju o porijeklu Hrvata, a njegova dijela izazivala su polemike među profesionalnim povjesničarima koji Pantelićeve teorije i argumentacije nisu prihvaćali jer su ocjenjivali znanstveno neutemeljenima, a njegov pristup povijesnim izvorima i interpretacijama nedovoljno kritičnima.

Zasnovao je obitelj 1971. godine i dobio sinove Rafaela i Gabriela. Radio je kao prevoditelj za njemački i hrvatski jezik, a 1976. godine u Mainzu je utemeljio prvi prevoditeljski ured za sve jezike svijeta. U Mainzu je osnovao povijesno društvo pod nazivom „Croatia Antiqua“.

Od 1993. godine objavljivao je knjige te znanstvene i stručne radove o ovoj temi i sudjelovao na znanstvenim skupovima u Njemačkoj, Austriji, Ukrajini, Rusiji i Hrvatskoj. Među knjiga i radovima možemo izdvojiti knjigu „Najstarija povijest Hrvata“ iz 1993. godine, zatim radove o migracijama Hrvata i njihovom imenu, te sudjelovanje ma međunarodnom skupu povjesničara „Mogersdorf“. U Splitu mu je 2000. godine objavljena knjiga „Hrvatska krstionica“ posvećena znamenitoj Višeslavovoj krstionici.

Stjepan Pantelić umro je nakon kratke i teške bolesti 3. listopada 2002. godine, a posljednje počivalište mu je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Nikola Cik, 2026.