Rodonačelnik znamenite đurđevečke trgovačke i veleposjedničke obitelji Nöthig bio je Eduard (Slavoljub) Nöthig. O njegovome porijeklu ne znamo mnogo osim da je rođen oko 1823. godine. Kao mladić doselio je u Đurđevec gdje se 15. veljače 1843. godine vjenčao s Rozalijom Gašpari (1822.-1880.). U njihovom braku rođeno je osmero djece i to petorica sinova i tri kćeri.

Eduard (Slavoljub) Nöthig očito je bio vrlo sposoban čovjek jer je tijekom života stekao vrlo velik imetak što mu je priskrbilo i velik društveni ugled te politički utjecaj. Naime, Nöthig je bio vlasnik trgovine, mesnice, pivovare te velike gostionice s prenoćištem i salonima koja se nalazila u središtu Đurđevca i bila je poznata diljem Podravine. Ta je zgrada bila sagrađena sredinom 19. stoljeća, a u 20. stoljeću imala je raznoliku namjenu i predstavljala je jednu od prepoznatljivih vizura Đurđevca sve do siječnja 2016. godine kada je srušena jer je godinama stajala gotovo potpuno zanemarena.

Godine 1876. Nöthig je osnovao prvi paromlin u Đurđevcu. Bio je veleposjednik te je diljem Podravine imao svoje posjede, a na području današnjeg Ferdinandovca imao je prostrani konak, imanje gdje je uglavnom uzgajao rasne konje za koje je dobivao mnoga priznanja na različitim izložbama i dobro ih prodavao. Konjogojstvom bavili su se i Eduardovi sinovi Ivan (1861.-1936.) i Josip (rođen 1844.) koji je naslijedio posao u trgovini i gostionici, a krajem 1880-ih godina bio je načelnik u Đurđevcu. Trgovinom su se bavili sinovi Eduard i Antun (blizanci rođeni 1852.)

Eduard (Slavoljub) Nöthig umro je u Đurđevcu 29. siječnja 1883. godine. Pokopan je uz svoju suprugu Rozaliju na središnjem dijelu groblja u Đurđevcu gdje i danas stoje impozantni nadgrobni spomenici obitelji Nöthig. Iako neki dijelovi bogato ukrašenih spomenika nedostaju ondje je Edurdova fotografija i natpis na njemačkom jeziku koji su postavila njegova djeca.