Prije pojave raznih mehaniziranih berača, kukuruz se brao ručno i kolima dovozio kući na luščejne, odnosno komušanje. Ako su se kukuruzni klipovi spremali vu virjan (koš), onda se istovario i komušao na guvnu (u štaglju), a ako se spremao na tavan onda se potonje obavljalo najčešće vu velike iže (u velikoj sobi) ili v ganku (u hodniku) u kući. Uvečer nakon svih obavljenih poslova u staji, skupili su se svi ukućani i susjedi na luščejne. Mlađi bi posjeli na hrpu a stariji uz rub hrpe na stolčece (stolčiće). Luščijne (komušine) se z lati (klipa) zajedno z mustači (suhom svilom) rukama svuklo prema korijenu, a zatim otrgnulo zajedno s korijenom. Očišćene klipove bacali su na hrpu na suprotnu stranu, a luščijne odlagali oko sebe i između nogu. Kad se luščijna nakupilo jedan ga je težak f stolnaku odnosio u štalu, na parmo (sjenik) ili f plevnak (šupu s pljevom). Luščijne je uglavnom služilo za stelju, a pojedinim meštrima za pletenje cekera. Kukuruz se sutradan f stolnaku nosio u koš, koji se punio kroz raskriveni krov. Spremali su se samo bolji i zdravi klipovi, a preostali (žloček) su poslužili kao hrana za svinje. U kuću se bacao kroz prozor u sobu i f stolnaku odnosio v gajnek. Zbog skučenog prostora muškarci su istovremeno obluščenoga kukruza f stolnaku nosili na tavan po ljestvama smještenim u kuhinji ili smočnici. Samo luščejne bilo je vrlo zanimljivo jer su luščači nerijetko zbijali svakojake šale, razgovarali, podbadali jedan drugoga, ogovarali i zadirkivali žene i djevojke, a stariji često pričali različite zgode, dogodovštine i doživljaje iz mladosti, vojske, rata i slično. Da bi mlađe potaknuli rekli bi im da tko nađe crleno lat (crveni klip) ne mora više luščiti. Na hrpi su pak tijekom uzimanja klipova jedan drugog potkopavali ne bi li se tko prevrnuo, što je izazivalo salve smijeha. Takav posao uz druženje bio je i življi ako se točilo vino. Gazdarica je za luščače obično spremila kakve domaće kolače: ribice, kupičnake, mazanico i kuvanoga kostajna. Ako se obavilo gorično brajne pio se i friški mošt. Sutradan se luščejne obavljalo kod nekog drugog susjeda, i tako redom pomažući jedni drugima. Nije na odmet napomenuti da Virovci, na primjer, ne lušče, kao u Đurđevcu, nego ga trebe, dakle upotrebljavaju posve različitu riječ. Istovremeno Đurđevčanima glagol trebiti zapravo znači runiti kukuruz. Tako danas na radijskom oglasu slušamo da Virovci prodaju strojeve trebljače a Đurđevčani luščače, jednu te istu stvar, ali se posvema međusobno razumiju.