Kao i u svakom ratu novijega doba, tako je i u Prvome svjetskom ratu, ili kraće Velikomu ratu, vojnicima bilo omogućeno dopisivanje, odnosno slanje i primanje pošte. Dakako da pošta ponekad i nije stigla na svoje odredište, što je ovisilo o ratnim uvjetima na europskim bojišnicama. No, vojne su vlasti cenzurirale i otvarale pisma, te davale upute vojnicima o čemu se ne smije pisati. Vojnici su slali pisma i dopisnice, od kojih smo izdvojili jednu unificiranu dopisnicu iz zbirke Gradskog muzeja u Bjelovaru. Dopisnica je sama po sebi svojstvena jer na poleđini sadrži tekst, Zdrav sam i dobro mi je, koji je napisan na devet jezika tada zastupljenih na teritoriju Austro-Ugarske Monarhije. Vojnik je samo morao ispisati adresu, a u rubriku s lijeve strane upisati svoje ime i prezime i vojnu postrojbu. Za nas je ova dopisnica važna jer ju je ispunio i poslao Đurđevčan Josip Mihaljev (rođ. 1887.), sin Đure i Marte rođene Pavlović ( kbr. 891). Mihaljev se otprilike nakon 1910. godine sa djecom i suprugom Marijom Svetec preselio u Bjelovar. Supruga mu je umrla ratne 1916. godine, a Matilda Mihaljev, ispisana na adresi Demetrova 21, vjerojatno mu je druga supruga. Za vrijeme slanja dopisnice bio je pripadnik 25. poljske satnije kraljevskog pješačkog bataljuna br. VII / 104 (k. und k. Inft. Baon Nr. VII / 104). Mihaljev je nakon rata i dalje živio u Bjelovaru, gdje je od ožujka 1935. do kolovoza 1936. godine obnašao dužnost gradskog donačelnika. Po političkom opredjeljenju bio je pristalica HSS-a do 1929., a nakon proglašenja diktature pouzdanik jugoslavenskog kraljevskog režima i član Jugoslavenske radikalne zajednice (JRZ).

Izvor: Bjelovar u Velikom ratu 1914. – 1918., katalog izložbe, Gradski muzej Bjelovar, 25. rujna do 18. listopada 2014., 61; KARAULA, Željko. „Gradski načelnici Bjelovara (1871. – 1945.), Cris, god. VIII, br. 1 / 2011., KARAULA, Željko. Moderna povijest Bjelovara 1871. – 2010. Od razvojačenja varaždinske krajine do suvremenog Bjelovara, Bjelovar/Zagreb, 2012.,  343