Đurđevo – blagdan svetog Jurja mučenika


O sv. Jurju mučeniku

kipicipu0003
Likovni prikaz svetog mučenika Jurja.

Đurđevo je blagdan svetog mučenika Jurja (lat. Georgius) ili svetog Jurja Kapadocijskog koji je živio na prijelazu iz III. u IV. st. O tome omiljenome svecu, rimskome vojniku i mučeniku s početka IV. stoljeća ne znamo pouzdano gotovo ništa, kao niti o drugim kršćanskim mučenicima iz toga doba. No, vrlo je živa legenda koja govori o Jurju kao hrabrom vitezu koji je jašući na konju ubio zmaja kako bi spasio djevicu – kraljevu kćer – koja je trebala biti žrtvovana zmaju. U kršćanskoj ikonologiji zmaj je simbol zla, a Juraj predstavlja spasitelja neumrlih kršćanskih duša. To je ujedno i najčešći prizor kojim se prikazuje svetoga Jurja na slikama i kipovima. Sveti je Juraj omiljeni svetac diljem svijeta, a slave ga rimokatolici kao i pravoslavci. Zaštitnik je mnogih zemalja: Engleske (mnogi kraljevi nosili su ime George), Portugala, Grčke, Malte, Njemačke, Litve, Kanade, Gruzije i Etiopije. Kao zaštitniku utječu mu se seljaci, vojnici, jahači, konjanici, potkivači, puškari, a posebno su ga častili križari. Smatra se zaštitnikom konja i druge stoke. Imena mnogih naselja i vrlo često ime Juraj ili Đuro svjedoči o raširenosti štovanja ovoga sveca u hrvatskom narodu.

Jedan od rijetkih likovnih prikaza mučeništva sv. Jurja.

Prema legendi, Juraj je bio neustrašivi vitez koji je živio u Kapadociji u gradu pokraj kojeg je bilo jezero u kojem je živio zmaj koji je prijetio žiteljima, a umirivale su ga samo ljudske žrtve. Tome je na kraj stao Juraj. No, kasnije je kao kršćanin u doba cara Dioklecijana morao podnijeti mučeništvo jer je odbio počastiti cara kao božanstvo. Upravo zbog uvriježenog načina prikazivanja svetog Jurja, malo je poznato kakva je sve mučenja podnio: prekrili su mu izmrcvareno tijelo solju, ali on nije osjećao bol, otrov mu nije škodio, a rastezanje na nazubljenim kotačima nije ga usmrtilo. Postoje i različite druge verzije mučeništva svetog Jurja prema kojima su mu krvnici zabili 60 čavala u glavu, uronili u kotao tekućeg olova i rastrgali mu tijelo pomoću konja. Svojim hrabrim odolijevanjem mukama potaknuo je mnoge svjedoke mučenja da prigrle kršćansku vjeru. Na posljetku su Jurju i novoobraćenicima odsjekli glave na krvničkom panju.

Štovanje svetog Jurja u Đurđevcu

sv. Juraj
Vitraj s prikazom sv. Jurja u đurđevečkoj župnoj crkvi (fotografirao Marijan Slunjski).

Koliko god daleko možemo istraživati prošlost Đurđevca, naziv toga mjesta i njegove župe veže se uz ime sv. Jurja. Tako se već u spomenu Đurđevca iz 1267. godine  spominje kao „villa sancti Georgii“ (selo svetoga Jurja). U znamenitome popisu župa Zagrebačke biskupije iz 1334. godine spominje se i župa sv. Jurja. To znači da su u srednjem vijeku đurđevačko naselje i župa bili pod nebeskom zaštitom svetoga Jurja kojemu duguju i svoje ime.

Međutim, tijekom osmanskih provala u ove krajeve propala je đurđevačka župa sv. Jurja, a naselje se je sa svoje srednjovjekovne lokacije preselilo na prostor neposredno uz utvrdu Stari grad. Ondje je podignuta i župna crkva, a župa je obnovljena u prvoj polovici XVII. stoljeća i u to su je doba vodili redovnici franjevci. No, đurđevečka župna crkva i župa tada više nije bila posvećena sv. Jurju nego Blaženoj Djevici Mariji od Navještenja. Stoga je glavno župno proštenje bilo na blagdan Blagovijesti 25. ožujka, a ne na sv. Jurja (Đurđevo), 23. travnja.

Tako je bilo sve do 1824. godine do kada se blagdan svetog mučenika Jurja kao nebeskog zaštitnika župe slavio u kapeli koja je bila smještena u polju između Đurđevca te Čepelovca i Mičetinca. Glavno proštenje u župnoj crkvi bilo je na svetkovinu BDM od Navještenja ili Blagovijest. Đurđevečka je župna crkva sve do 1824. godine bila posvećena Blaženoj Djevici Mariji od Navještenja. Tada se  je u Đurđevcu gradila nova župna crkva i Đurđevčani su poželjeli da im patron bude sveti mučenik Juraj čije ime nosi i naselje. Ta im je želja i uslišana odlukom Duhovnog stola u Zagrebu koji je odobrio promjenu titulara 16. srpnja 1824. godine. Ovu odluku treba promatrati u kontekstu izgradnje nove župne crkve u Đurđevcu koja je započela 10. travnja 1824. godine. Povjesničar Rudolf Horvat opisuje kako su u ushitu zbog gradnje nove crkve Đurđevčani poželjeli da njihova župna crkva bude posvećena sv. Jurju po kojem je ime dobilo njihovo naselje, ali i krajiška pukovnija čije je središte bio Đurđevec.

kipicipu0004
Oltarna slika svetog mučenika Jurja u istoimenoj župnoj crkvi u Đurđevcu.

Od tada veliki oltar u đurđevečkoj župnoj crkvi ukrašava slika svetog mučenika Jurja. Tu je sliku 1824. godine nabavio umirovljeni krajiški časnik iz Đurđevca Martin Erdelec. Sliku svetog mučenika Jurja koja se danas nalazi iza glavnog oltara u župnoj crkvi naslikao je slikar Marko Peroš 1896. godine po uzoru na statuu svetog Jurja poznatog kipara Antona Dominika Fernkorna. Pozlaćeni i ornamentalno ukrašeni okvir izrađen je prema nacrtu poznatog arhitekta Hermana Bollea.

Zašto i prijašnje župne crkve u Đurđevcu nisu bile posvećen sv. Jurju? Odgovor na ovo pitanje treba potražiti u činjenci da je prilikom obnove rimokatoličke župe u Đurđevcu u prvoj polovici XVII. stoljeća, a nakon osmanskih pustošenja u Podravini, župna crkva posvećena Blaženoj Djevici Mariji od Navještenja čiji se blagdan slavi 25. ožujka. Dakle, glavno proštenje u Đurđevcu je bilo na taj blagdan. No, Đurđevčani nisu zaboravili na tradiciju štovanja sv. Jurja jer su redovito održavali kapelu koja je njemu posvećena na mjestu srednjovjekovnog đurđevečkog naselja (danas na to mjesto podsjeća raspelo koje se nalazi na raskrižju putova koji vode iz Đurđevca u Čepelovec i Mičetinec. Sveta misa na blagdan sv. Jurja, 23. travnja, slavila se u toj kapeli. Danas na to mjesto podsjeća raspelo postavljeno uz obližnje raskršće i toponim Pri turnu što sugerira da je od spomenute crkve najdulje ostao sačuvan upravo toranj.

 

 
comment 

KOMENTARI

Komentari

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Podravske širine