Vladimir Miholek rođen je u Đurđevcu 9. studenoga 1962. godine, kao sin Ivana Miholeka i Marije rođ. Kožar. U rodnom gradu se školovao, zasnovao svoju obitelj, ovdje radi i, pomalo samozatajno, ali plodonosno provodi život kao kulturni radnik i zaljubljenik u baštinu i starine, baveći se pjesništvom i istraživanjem zavičajne povijesti.
Miholek je vjerojatno najpoznatiji kao pjesnik. Autor je nekoliko zbirki pjesama: „Zemla pod nofte“ (1995.), „Z Jezušom f trejti jezero let“ (1998.), „Čovek na mostu“ (2002.), „Paperki i pepovje“ (2006.) i „Lumera vajs“ (2016.). Njeguje domaći KAJ! Osim što je objavio vlastite zbirke pjesama, objavljuje u različitim časopisima (primjerice „Kaj“), a pjesme su mu uvrštene i u zbornike jer je često nagrađivan na natječajima i recitalima na kojima redovito sudjeluje i biva nagrađivan.
Veliko djelo kojim je Vladimir Miholek zauvijek zadužio sve generacije Đurđevčana svakako je impozantni „Rječnik đurđevečkoga govora“ koji je u suradnji s jezikoslovkom Jelom Maresić objavio 2011. godine. U toj knjizi, kakvom se može pohvaliti tek poneko mjesto u našoj domovini, Miholek je svima darovao desetljeća aktivnoga sakupljanja jezičnog blaga našega Đurđevca i pokazao svu ozbiljnost i ljubav koje je posvetio tome poslu.
Osim kao pjesnik i odličan poznavatelj đurđevečkoga govora, Vladimir Miholek je vrijedan istraživač zavičajne povijesti. Iako samo istraživač-amater bez historiografskog obrazovanja, zbog volje za učenjem i usavršavanjem te izuzetne marljivosti i upornosti pri arhivskim istraživanjima, postao je priznat od strane akademske zajednice. Autor je više uspjelih stručnih radova i članaka koji su objavljeni u glavnim stručno-znanstvenim časopisima koji izlaze u ovome dijelu Hrvatske, prvenstveno u časopisima „Podravina“ i „Podravski zbornik“.