Lujo (Ludvig) Harazim mlađi sin je dr. Luje Harazima, liječnika u Đurđevcu početkom 20. stoljeća. Rođen je vjerojatno u Austriji 9. svibnja 1883. godine, godinu prije nego je otac promoviran u liječnika u Grazu. Tamo je polazio vjerojatno tehničku školu u Beču. Oženio je Alisu Vilhelminu Hunger, Bečanku rođenu 1. lipnja 1880. godine. U Austriji je nakon školovanja zasigurno proveo nekoliko godina radeći u kakvom paromlinu, jer je dolaskom u Đurđevec, gdje su roditelji tada živjeli, 1906. godine preuzeo mjesto ravnatelja paromlina Podravina d.d. Zapravo, došao je na poziv trgovca Ferde Brennera, utemeljitelja i većinskog vlasnika, jer je prijašnji ravnatelj dioničko društvo doveo u dugove. Harazim je brzo uspio pokriti gubitke, te osnovati novi mlin u Pitomači. Na tom mjestu zadržao se do 1909. godine. Posao ga je 1920-ih odveo čak u Beograd, u Srbiju, gdje se povezao s pojedinim utjecajnim ljudima, te bio osnivačem Rotary-kluba 1929., a 1936/7.  njegovim predsjednikom. Tada je radio na mjestu direktora poduzeća Kopaonik, a 1940. godine  postavljen je za upravitelja Jugopamuka. Bavio se i tehničkim rješenjima, pa je zajedno sa Zulfikarom Nuhanovićem iz Sarajeva patentirao konektor za parne i zračne kanale na željezničkim vagonima (1937.). Zabilježen je i kao zastupnik njemačke firme Krupp u Zagrebu 1942. godine. Prije rata vrbovan je u njemačku obavještajnu službu jer je, pored ostalih, kao rotarijanac imao dobre veze s kraljevskim ministarstvima, napose s ministarstvom vojske, te bio u bliskoj vezi s njemačkim vojnim atašeom u Beogradu. U to je uvučen i njegov sin Karlo, koji je zbog toga 1938. godine oženio Hildu Skoberne (28. XII. 1911.), kćer odvjetnika Karla Skobernea iz Celja u Sloveniji, koji je zajedno s ocem također radio za njemačku obavještajnu službu. Nakon ženidbe Karlo je kao inženjer zaposlen u kemijskoj tvornici Zorka u Šabcu. Luji Harazimu mlađem rodili su se, već spomenuti Karl Ludvig (Beč, 1911.), zatim Ludvig Alexander (Beč, 1914.) i Alexander Adolf (Beograd, 1921.). Karlo je nakon rata prebjegao u Brazil a Ludvig Alexander živio je u Đurđevcu, gdje se i oženio. Očeva sudbina nakon 1940-ih nije nam poznata.