Starije generacije Đurđevčana sjećaju se imena Ivan Breko Davor, jer je prije 1990-ih današnja ulica Donji Brvci nosila njegovo ime. Riječ je o stolaru rodom iz Sinja (1914.), koji je u potrazi za poslom preko Hrvatskoga radiše isprva stigao u Virje, a potom se kao stolarski pomoćnik zaposlio kod uglednog stolara Vjekoslava Hloušeka u Đurđevcu. U to vrijeme došao je u doticaj s komunistima i komunističkom ideologijom, te je vrlo brzo (1938.) primljen u komunističku partiju. Počeo je djelovati kao veza između kotarskog komiteta i mjesnih organizacija, a vršio je i dužnost sekretara partijske organizacije u Đurđevcu. Brzo je napredovao među ovdašnjim komunistima pa je 1942. postao sekretarom Kotarskoga komiteta Komunističke partije Hrvatske. Ponajviše je radio na terenu kao veza s partizanima, prikupljao je mladiće za odlazak u šumu, osobito one iz ogranka Seljačke sloge i članove Hrvatske seljačke stranke. Ustaške su vlasti znale za njegove aktivnosti pa se na kraju pred njima morao kriti jer mu je prijetilo uhićenje. Krajem 1942. nekako je izbjegao pred žandarima te je bio primoran boraviti u vinogradima skrivajući se pred vlastima. Prema jednoj dojavi ustaška satnija iz Kloštra opkolila ga je 8. srpnju 1943. godine u kući Martina Šogorića u Prugovcu. Tu se zatekao na povratku iz Bjelovara, jer je trebao održati neki sastanak s domaćim komunistima. Došlo je do oružanog sukoba u kojem je Breko poginuo. Pokopan je u Prugovcu, a posmrtni ostatci preneseni su 1953. godine u Sinj u zajedničku grobnicu poginulih komunističkih boraca. Kao što je rečeno, za vrijeme komunističke vlasti spomenuta je ulica nosila njegovo ime. Pored toga, po njem je nazvana i streljačka družina u Đurđevcu (1960.), a kraće vrijeme njegovo je ime nosio i drvoprerađivački pogon Bilokalnika u Đurđevcu.

Izvor: KUDUMIJA, Mato. Partizanski dani, Đurđevac, 1964.