Pitate se što znači sintagma otkaz mesta. Mladi to zasigurno ne znaju, ali ako upitate starije, oni već mogu reći nešto o tome. Sintagma zasigurno vuče korijene još iz druge polovice 19. stoljeća i Austro-Ugarske Monarhije, a vjerojatno i iz krajiškog doba, odnosno raspada obiteljskih zadruga. Ona spada u građevnu regulativu, odnosno ishođenje dozvole za građenje. Ovdje ne ćemo iznositi zakonsku regulativu glede toga, nego ćemo ukratko prepričati činjenice iz rukopisa s kraja 19. stoljeća. Jedan Đurđevčan svjedoči o postupku pri gradnji nove kuće. Tada je bio običaj da je najmlađi sin ostao u roditeljskoj kući a ostala braća morala su otići v zectvo (za zeta u tastovu kuću), ili si sama graditi svoju kuću. Nakon što je nakanio krenuti u gradnju morao se prvo prijaviti u općinu da mu tamošnji pisar ispiše molbu, te kupiti biljeg (štemplin). Pisar je molbu tada poslao mjerodavnoj službi u Bjelovaru, županijskom središtu. Potom je morao čekati da mu gospoda dojdo mesto otkažuvat. Vjerojatno se to odnosilo na mjernika i još kojeg namještenika koji su pritom odredili mjesto gradnje. Je li dozvolu za građenje dobio odmah ili kasnije, svjedok ne navodi. Tek tada je mogao početi s gradnjom. Tko je započeo gradnju prije otkaza mesta, odmah je kažnjen globom i zatvorom. Međutim, neki nisu imali sreće. S obzirom na udaljenost između Bjelovara i Đurđevca, te trajanje putovanja, kao i zbog obima posla, komisija, ako je tako možemo nazvati, nije radi dvije tri gradnje imala računa dolaziti u Đurđevac ili koje bliže mjesto. Zapravo, čekala je da se nakupi dovoljno kandidata, pa je tek onda krenula na put. Taj nedostatak otklonjen je nakon što je pravo otkaza mesta prepušteno kotarskoj oblasti u Đurđevcu. Zbog toga je ova sintagma još dugo upotrebljavanja, dok je današnjim generacijama nepoznata.

Fotografija: Zbirka fotografija Ivana Pleadina