Riječ je detelu /djetliću, odnosno velikom djetliću (Dendrocopus major L.), najbrojnijem u našem kraju. Ove se ptice dotičemo zbog toga što je zastupljena u uzrečicama našega kajkavskoga govora. Hrani se kukcima potkornjacima i njihovim ličinkama iz natrulih i suhih stabala. Udara o drvo svojim snažnim šiljatim kljunom i ljepljivim jezikom izvlači ličinke. Istovremeno se čvrstim i oštrim kandžama drži za koru drveta i podupire repom tvrdog perja. Udara s preko 15 udaraca u sekundi. Gnijezdi se u izdubljenoj duplji. Starci su se znali zapitati: Kak to da si vratnaka ne ftrgne od tulikoga klopajna? U đurđevečkom kajkavskom govoru srećemo dvije uzrečice: Dok detel skrešči bodeš čul nekakove vesti i Šaran kak detel. Pero Lukanec iz Novoga Virja je pak zapisao: Detelj kljuje, na prsa mu pada, misli na komadiće drveta.