Ima puno primjera koji potvrđuju da je Vojna krajina iznjedrila brojne obitelji koje su dale nekoliko naraštaja krajiških vojnih časnika i svećenika. No, evo primjera i o đurđevečkoj učiteljskoj obitelji Vrbančić. Matej Vrbančić rođen je 16. veljače 1839. godine od roditelja Josipa Vrbančića i Ane Vrbančić rođene Dobrošek. Za učitelja je osposobljen 1865. godine u Bjelovaru. Službovao je u Đurđevcu, Rači, Dražici, Molvama (1867.), Bjelovaru (1867. – 1871.), Brodu, Petrovaradinu (1873. – 1875.), Ogulinu (1875. – 1890.),  i Slunju (1890. – 1895.). Godine 1867. oženio je Emiliju Pauli (19 godina), iz Bjelovara, rođenu u Peterancu. Otac Pavao Pauli bio je vojni pisar peteranečke satnije. Po svemu sudeći žena mu je brzo umrla pa je oženio Đurđvčanku Katarinu Ivandija. Rodilo im se sedmero djece: Zlatko (1870.), Ferdo (1873.), Josipa (1876.), Ana (1878.), Ljubica (1880.), Franciska (1884.) i Đuro (1886.). Vrbančić je znao svirati i orgulje, što je radio u Molvama. Ravnao je višim građanskim školama u Ogulinu i Slunju, te bio aktivan u radu učiteljskih društava: u Petrovaradinu kao tajnik a u Slunju kao predsjednik Društva. U Ogulinu je bio povjerenik Matice hrvatske. Na kraju se skrasio u Zagrebu gdje je umirovljen. Umro je 27. siječnja 1905. godine.

Četvero njegove djece također se odlučilo za učiteljski poziv. Najstariji sin Ferdo završio je u građansku školu u Ogulinu, gimnaziju u Zagrebu i Visoku komercijalnu akademiju u Beču. Zna se da je službovao u Bosni kao profesor i ravnatelj Trgovačke škole u Travniku, a na kraju radnog vijeka predavao je na višoj trgovačkoj školi u Zagrebu. Pokrenuo je i uređivao časopis Trgovačka knjižnica (1899.  – 1902.). To je bio prvi list u BiH koji se stručno bavio pojedinim pitanjima iz oblasti trgovine. Bavio se i književnim radom pod pseudonimom Ferid Maglajlić. Matica hrvatska izdala mu je zbirku pripovjedaka Iz starog vilajeta (Zagreb, 1909.), a ostale radove objavio je u časopisima: Sijelo (1904. – 1906.), Narodna obrana (1906., 1912.), Suvremenik (1906.), Hrvatska smotra (1909., 1910.), Behar (1908. – 1910.), Hrvatska obrana (1910.), Zora (1911.), Domaće ognjište (1912.), Vienac (1912.), Neues Tagblatt (1912.), Bog i Hrvati (1912.), Književni prilog Kluba hrvatskih književnika u Osijeku (1910. – 1915.), Krijes (1920/21.), Narodni glas (1925., 1926.) i Jadranska Vila (1928.). Njegove sestre Anka, Franciska i Ljubica, također su se posvetile učiteljskom pozivu. Utvrdili smo da je Anka službovala u Osekovu  (1891. – 1903.), Mraclinu (1908.), Kloštar Ivaniću i Beški (1917.), Franciska u Petrijevcima (1917.), a Ljubica u Rakovici (1917.).