Početkom 20. stoljeća mnogi Hrvati odselili su se u Ameriku u potrazi za poslom. Podravci su, za razliku od Hrvata iz drugih krajeva, odlazili u malom broju. Prema dosadašnjim istraživanjima znamo za 20-ak Đurđevčana koji su se tamo skučili, neki umrli a drugi se vratili kući. Evo jedne životne priče iseljenika:

Otprilike u siječnju 1904., a možda i mjesec prije, Đurđevčani braća Stjepan (1863.) i Đuro Horvat (1880.) doputovali su Ameriku i smjestili se u gradu Donora (četvrt Washington, država Pennsylvania), gdje su pronašli posao. U početku su radili manje plaćene poslove, da bi nakon nekoliko godina Stjepan počeo raditi na farmi a Đuro na stroju u tvornici pletene žice za ograde. Spletom okolnosti ostala su sačuvana tri Đurina pisma upućena stanovitom Ivici (prijatelj, rođak?), sinu Martinu i supruzi Marici. Iz njegovih pisama saznajemo kako je u početku teško živio pa mu je nakon plaćenog stana i hrane ostalo vrlo malo novca. Prisjećao se kako je došao u Ameriku bez poznavanja ijedne engleske riječi, i da je četiri dana čekao na kolodvoru dok nije naišao na nekog Hrvata koji mu je pomogao. Ivici se jadao kako je ostao bez novca kojeg je posudio tamošnjim zemljacima i kojeg mu još nisu vratili. Tako smo doznali da su tamo živjeli i radili Đurđevčani Lovro Roštan, Mijo Kolar, Bolto Kolar, Ivica Đerđi i Kalinovčan Đuro Biruš. Spominje i Matiju Kuharskoga iz Đurđevca, ali da se odselio iz Donore. Isto tako nagovara Ivicu neka i on dođe u Ameriku, pa mu iznosi savjete o putovanju i svemu što mu je potrebno, te kako mora odgovarati na pitanja koja će mu postaviti nakon dolaska. Posavjetovao ga je da si za put šifom (brodom) obuće staru odjeću jer će pri dolasku ionako biti puna ušiju i morat će je baciti u smeće. Piše mu: „Putuj sam, uzmi sebom odijelo, tri košulje, troje gače, dva ručnika, cipele, čizme. Za jesti salamu i češneka, to paše na  šifu, dve flaše rakije, ali svaku otpij onda ti ju nišče ne bo diral (…) Dok dojdeš stavi mašl (mašnu). Pribavi si barem 25 dolara, a ako neboš imal ja ti pošaljem“. Sinu Martinu piše neka mu se javi pismom bez marke, jer će je on platiti, a ne da staro majko prosi novce jer zna što će ova reći: Dam ti dreka, a ne novce! Iz pisma supruzi Marici nazire se da je u Americi i Andrija Kokor iz Šemovaca, po kojem će joj poslati nešto novca, jer će ovaj doputovati u domovinu. Prema raspoloživim podatcima Stjepan je umro u Americi, a sudbina Đure nije poznata. Supruga je njegovo posljednje pismo primila 1911. godine.