Anka Konjarek rođena je u Đurđevcu 24. svibnja 1920. godine u obitelji Stjepana i Marte Konjarek rođ. Dokuš. U Đurđevu je odrastala uz mlađu sestru Katarinu. Četiri razreda osnovne i dva razreda građanske škole završila je u Đurđevcu, a treći razred u Požegi. Gimnaziju je polazila u Novoj Gradišci, a maturirala je u Ženskoj realnoj gimnaziji sestara milosrdnica u Zagrebu 1939. godine. Naime, Anka Konjarek stupila je u Družbu sestara milosrdnica te je kao redovnica nosila ime Marija Oliva. Od 1940. do 1944. godine studirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Po završetku studija počela je raditi kao profesorica u Ženskoj realnoj gimnaziji u Zagrebu. No, već 1945. godine prešla u bolnicu u Vinogradskoj ulici gdje je radila kao instrumentarka. Za vrijeme epidemije tifusa 1946. godine bila je na zamjenama u bolnicama u Ogulinu i Banja Luci gdje se uskoro i sama razbolje od tifusa. Nakon što se oporavila radila je u bolnici u Glini kao laborantica, instrumentarka i narkotizerka. Istodobno je na radnom mjestu trpjela zlostavljanja zbog toga što je bila redovnica te je odlučila prestati raditi u zdravstvenoj struci i vratiti se profesorskom radu. Mogla je predavati sljedeće predmete: talijanski jezik i književnost, hrvatski jezik sa staroslavenskim, hrvatska književnost, latinski jezik i poljski jezik. Oko 1949. godine istupila je iz Družbe sestara milosrdnica te se vratila u roditeljski dom u Đurđevcu. Ondje je početkom 1951. godine počela raditi u osnovnoj školi kao nastavnica hrvatskog jezika. Uskoro je položila dopunski stručni ispit za srednjoškolsko obrazovanje i knjižničarski tečaj za vođenje knjižnica i čitaonica.

Nakon što je u Đurđevcu započela s radom gimnazija Anka Konjarek ondje se zaposlila kao profesorica hrvatskog i latinskog jezika. Iako je u svojem radu bila vrlo uspješna i profesionalna, kao bivša redovnica i religiozna žena privržena vjeri, doživljavala je različite pritiske, prijetnje otkazom i smrću od strane kolega koji su bili članovi Komunističke partije. Unatoč tome i svim oganičavanjima od tadašnjeg režima svakodnevno je polazila na svetu misu i održala redovnički zavjete čistoće te se nije nikada udala. Uz to zdušno se borila za upotrebu hrvatskog jezika u nastavi i odupirala nametnutom hrvatskosrpskom i srpskohrvatskom jeziku.

Đurđevčani se rado sjećaju svoje sumještanke profesorice Anke Konjarek, a s posebnom zahvalnošću i poštovanjem mnoge generacije đurđevečkih gimnazijalaca. Prof. Anka Konjarek umrla je 16. srpnja 1997. godine i pokopana je na gradskom groblju u Đurđevcu.

(Podatke i fotografije prikupili i ustupili Dražen Švaco i Matija Vogrinčić.)