Ivan Trnski rodio se u Rači 1. svibnja 1819. godine, gdje je otac službovao kao učitelj nakon povratka s ratišta 1811. godine. Otac Josip, porijeklom iz Novigrada Podravskog, umro je 1830. a majka 1834. godine, pa mu je starateljem postao bjelovarski liječnik Josip Aman, a izdržavao ga je i očev brat Ivan iz Novigrada. Osnovnu školu završio je 1830. godine u Grubišnom Polju, a jedno vrijeme školu je polazio i u Đurđevcu, gdje je otac službovao. Pokazao se dobrim učenikom, pa ga je zapazio đurđevački župnik Franjo Milinković, koji je ishodio da ga prime u biskupsko sirotište u Zagrebu gdje je pohađao gimnaziju. Nakon završetka gimnazije trebao se po majčinoj želji posvetiti svećeničkom zvanju, no od toga su ga odvratili Ilirci Ljudevit Gaj i Milan Rakovac. Godine 1839. otišao je u Graz gdje je 1841. godine završio trogodišnji tečaj za administrativnog časnika. Službovao je u Petrinji, Glini, Vrginmostu, Mitrovici i Beloj Crkvi.

Poslije je pozvan u Beč, gdje je sudjelovao pri izradi zakona za Vojnu krajinu. Od 1864. godine zastupnik je u Hrvatskom saboru izabran od strane slunjske krajiške pukovnije. U vojnoj službi dosegnuo je čin pukovnika (1869.). Poslije razvojačenja prvi je veliki župan Bjelovarske županije od srpnja 1871. do veljače 1872. godine, kada se odrekao dužnosti. Umirovljen je 1886. godine. Umro je 30. lipnja 1910. godine u Zagrebu. Bavio se književnim radom pišući poeziju, (davorije, prigodnice i popularne napjeve; Oj jesenske duge noći), pripovjesti i rasprave (pitanja jezika i metrike). Poznat je i kao autor zagonetaka (anagrami, akrostihovi) koje je objavljivao u Zori dalmatinskoj. Svoje radove objavljivao je u Danici, Savremeniku, Nevenu i Vijencu. Napisao je po dvije pjesničke i prozne zbirke.  Prevodio je s njemačkog, ruskog, engleskog i češkog jezika. Pripadnik je ilirskog pokreta i borac za narodna prava, te pokretač osnivanja i prvi predsjednik Društva hrvatskih književnika (1900.). Član je Družbe hrvatskog Zmaja (1910.) kao Zmaj Račanski. Primio je odlikovanje reda Franje Josipa I., komandirskog reda željezne krune II. razreda, papinskog reda sv. Grgura Velikog, carskog turskog reda Medžidije i viteškog švedskog reda mačeva. Bio je počasni član JAZU-a, Matice hrvatske i Društva sv. Ćirila i Metoda.