Đurđevečki etnomuzikolog Franjo Židovec (1903. – 1987.) zapisivao je narodne pjesme u Đurđevcu i okolici. Jedan od njegovih kazivača pjevača bio je Ivan Kundačić (1873. – 1957.) iz Đurđevca. Kundačić je bio darovit za pjesmu, vrsni pjevač, „riznica narodnih napjeva“, a i sam je pisao tekstove za duhovne pjesme. Među sačuvanim Židovčevim pjesmama nalazi se i pjesma po naslovom Sako leto ima nekaj novoga, koju je zabilježio kod Kundačića 20. svibnja 1951. godine. Pjesma je nastala krajem 19. stoljeća na đurđevečkom konaku Trepče. Koju godinu prije došli su u Kranci (Kranjci, Slovenci) u obližnju šumu izrađivati drva i duge za bačve. Njihov poslovođa Škriban uhodio se kod Janice stanovitog Jandera (nadimak) na Trepčama. Na osnovu ove ljubavi ljubomorni domaći dečki ispjevali su pjesmu koju je Kundačić upamtio. Prvi stih pjesme podsjeća na jednu poznatu podravsku pjesmu. O melodiji ne mogu ništa reći, neka to učine poznavatelji nota. Slijedi tekst pjesme:

Sako leto ima nekaj novoga,

jeste čuli, ludi, glasa ovoga?

Tužno Trepče, jeste čuli to,

letos došlo v Berek Kranjcev blizu sto.

Jedni došli kaj doge delajo,

a nekoji čudne šale zbijajo.

Ne bom tajil Dore Janderove kči,

da jo Škriban doge delati vuči,

saki večer dok dojde pod pendžer.

To je nama krivica velika.

Ova cura čisto srama zgubila,

kaj je smrdlivoga Kranca lubila.

Tužni Jander, kaj si se dočekal ti,

Kaj ti tvoja čerka Jana s Krancom spi.

Zakaj ste jo v Đurđevec pošiljali,

mi smo čuli kaj so se spominjali,

da se bodo dole v šlogu čekali,

svakojake svinjarije zvađali.